Povodom odluke Skupštine Crne Gore da izglasa nepovjerenje
vladi koju predvodi premijer Zdravko Krivokapić razgovarali smo s Aleksandrom
Popovom, političkim analitičarem iz Novog Sada.
Danas je osim izglasavanje nepovjerenja Vladi Crne Gore
Skupština odbila usvojiti tačku dnevnog reda koja je predviđala da se glasa o
ograničavanju mandata Skupštine Crne Gore, što bi neminovno značilo
raspisivanje novih izbora.
Na pitanje zašto je Vlada predožila ovakvu tačku Popov
ističe da je to u interesu Demokrata koje predvodi Aleksa Bečić, predsjednik
Skupštine Crne Gore, jer imaju rast rejtinga.
“Ispitivanje javnog mnijenja pokazuje da oni jedini
imaju i URA rast rejtinga, dok su Demokratski front i DPS u padu. Tako da
Demokratama odgovara da idu na izbore, a URA-i i DPS-u ne odgovara zato što je
URA započela cijeli ovaj proces, a DPS želi da iskoristi ovu priliku kada je
napravljen pun krug, od toga da su srušili novu vladajuću većinu koja se okupila
samo oko jednog cilja, da sruši Mila Đukanovića. Ona je napravila puni krug i
sama sebe srušila te dala šansu Đukanoviću da se formira manjinska vlada”,
smatra Popov.
Ističe da Đukanović ovdje ima interes da se produži igra i
da od njega zavisi manjinska vlada te da li će se formirati i kako će ona
raditi.
“On sada može da se upliće u raznim periodima tako da
pokaže da je opozicija nesposobna i da time digne rejting DPS-u i da Evropskoj
uniji pokaže da je demokrata i kooperativan faktor i deblokira proces evropskih
integracija”, dodaje Popov.
Naglašava, u slučaju da nije riječ o ozbiljnom pitanju, sve
bi ličilo na komediju apsurda, jer su se od početka svi okupili da sruše
Đukanovića, to im je bio jedini zajednički motiv da formiraju Vladu.
“Ja sam očekivao, ako neko bude rušio Vladu Crne Gore,
da će to biti Andrija Mandić (DF), međutim, on je shvatio, ako on bude taj koji
će srušiti Vladu, bit će i najveći gubitnik, jer će građani prepoznati da nije
stvar borbe za principe, već za fotelje. Desilo se iznenađenje da je Vlada
rušena iznutra, a ne spolja. Čovjek koji ima stranku s najmanjim brojem
poslanika, on je presudno utjecao na to da se formira i sruši ta vlada”,
tvrdi Popov.
Dodaje da je ključna začkoljica da je blokiran reformski
proces, sprečavanjem reforme sudstva i tužilaštva, jer nije mogao biti izabran
ni vrhovni javni tužilac ni članovi Ustavnog suda i Savjeta sudstva, s obzriom
na to da je potrebna većina od 49 poslanika, koju pozicija nije imala.
“Mislim da je ovdje bio presudan utjecaj stranaca,
prije svega Sjedinjenih Američkih Država. Mislim da je Abazović od njih dobio
savjet, ili kako god to zvali, da se ide na ovu soluciju, da se sruši Vlada pa
da se ide na manjinski koncept. S tim da je ovo jedan truli kompromis koji ne
može dugo da traje. Ne znam uopšte koliko Đukanoviću ide u prilog da se
konsoliduje pravosudni sistem, jer ukoliko on profunkcioniše, onda može možda
očekivati sankcije zbog optužbi za korupciju”, rekao je Popov.
Ističe da su sve karte opet u rukama Đukanovića, od čije
volje će zavisiti opstanak Vlade Crne Gore, ipak, dodaje da je morao postojati
neki vid pritiska i na predsjednika DPS-a.
“Sigurno se iza zavjese štošta dešavalo. Pretpostavljam
da je tu pravljen neki dogovor s Đukanovićem da bi se reformisao DPS. Bez
odlaska Đukanovića s mjesta čelnog čovjeka stranke takva reforma nije moguća.
Najvjerovatnije da su stranci i na to utjecali. Kakve su oni garancije davali
Đukanoviću, ja to ne znam, ali vidjeli smo na drugim primjerima koliko vrijede
garancije stranaca, čak i potpisane”, smatra Popov.
On naglašava da u cijeloj političkoj krizi u Crnoj Gori
imamo dva politička hazardera, na prvom mjestu Đukanovića, a na drugom
Abazovića.
“Đukanović je navikao da vuče rizične poteze, kao kad
je održan referendum 2006. godine, kad mu je postavljena ljestvica od 55 posto,
što nigdje nema. On je to prihvatio i uspio je da ostvari nezavisnost Crne
Gore, a vukao je i druge rizične poteze pred izbore kao Zakon o slobodi
vjeroispovjesti. Čudi me da je tako iskusan čovjek sebi to dozvolio. Kad je
riječ o Abazoviću, on je kao taj buldožer bio u ovoj novoj vladajućoj većini. S
najmanjim brojem poslanika bio je najvidljiva ličnost. On može da poentira jedno
vrijeme, ali zavisi kakvo će finale biti i cijele te igre oko manjinske vlade.
Za sada URA-i raste rejting, zavisi da li će to tako ostati, jer karte će se
izmiješati u međuvremenu”, rekao je Popov.
Istakao je da Bečić sebe čuva za budućnost, s tim da će on
biti jedan od ključnih igrača, jer će se okupiti za naredne izbore malo jači
građanski front koji je, naglašava Popov, dosta jak u Crnoj Gori.
“Ako urade to i ako se reformiše DPS, onda bi
Demokratski front mogao biti marginalizovan i URA, koja se poprilično zaigrala,
za sada uspješno, može biti i gubitnik na kraju, jer je Abazović ušao u klinč s
Bečićem i to nepotrebno”, smatra Popov.
Dodaje da će manjinsku Vladu vjerovatno činiti URA, SNP i
predstavnici manjinskih stranaka.
“To su sada nove kombinacije da se nađe neko srednje
rješenje, da ne budu sada isključivo građanski niti prosrpski blok, mada SNP
ipak naginje srpskoj varijanti. Čak imamo i izjave Jokovića, prvog čovjeka
SNP-a, koja jeste prosrpska stranka, jer je on u jednom od intervjua kao prioritete
stranačke politike naveo normalizaciju odnosa s Beogradom, poboljšanje položaja
Srba u Crnoj Gori i ulazak Crne Gore u Otvoreni Balkan”, ističe Popov.
Naglašava da je pitanje Otvorenog Balkana veoma značajno, na
šta treba obratiti pažnju, jer se Krivokapić opirao ulasku u Otvoreni Balkan.
“Srbija i Vučić su ključni igrači u tom projektu.
Mislim da tu postoji jedan pritisak stranaca, ali ne mogu da shvatim zašto,
naročito Amerikanaca, da i ostale zemlje koje nisu u ušle u Otvoreni Balkan, tu
se misli na Crnu Goru, Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, da uđu. Otvoreni Balkan i
‘srpski svet’ ne idu zajedno, jer ako zagovarate ‘srpski svet’, onda automatski
izazivate podozrenje ovih drugih partnera za ‘Otvoreni Balkan’ da je zapravo to
varijanta da se na kraju stvori ‘srpski svet’ s jedne strane i s druge strane
Velika Albanija. To je ona ideja da će mira na Balkanu biti kad se stvore
Velika Albanija, Velika Srbija i Velika Hrvatska. To izaziva podozrenje i zato
Krivokapić i Đukanović nisu htjeli da uđu u Otvoreni Balkan, dok Joković navija
za takvu opciju. Ne znam zašto SAD umjesto Berlinskog procesa prihvata jedan
surogat koji je nametnuo Vučić na jednoj klimavoj osnovi s Edijem Ramom i
Zaevom, koji je otišao s političke scene”, zaključuje Popov.
zosradio.ba/klix.ba
