U Federaciji Bosne i Hercegovine se događalo da mnogi
osuđenici, ubice, izvršioci teškh krivičnih djela, zbog pretrpanosti zatvora
slobodno hodaju ulicama čekajući da se “pronađe” mjesto u zatvoru
kako bi “odležali” svoje. Federalni ministar pravde Mato Jozić za
Faktor kaže da to više nije slučaj i da u zatvorima ima dovoljno mjesta za
osuđenike. Dodaje kako je uveden i kućni zatvor sa elektronskim nadzorom.
Jozić je govorio i o ciljevima kažnjavanja, ali i tome da li
se osuđenici zbog komfora u zatvorima brzo vraćaju krivičnim djelima. Osvrnuo
se i na plaćanje zatvorske kazne.
U kućnom zatvoru 144 osobe
– U kazneno-popravnim zavodima ima dovoljno mjesta za sve
osuđene osobe. Ukupan smještajni kapacitet je predviđen za 2.260 osuđenih i
pritvorenih osoba. Ukupan broj osuđenih i pritvorenih osoba koje se nalaze u
zavodima u Federaciji BiH je 1.424, što ukazuje da ima više od 800 slobodnih
mjesta za smještaj osuđenih i pritvorenih osoba.
U KPZ-u ZT Zenica gdje se smještaju izvršioci najtežih
krivičnih djela ima više od 500 slobodnih mjesta. Zakonom o dopunama krivičnog
zakona Federacije Bosne i Hercegovine uveden je kućni zatvor s elektronskim
nadzorom, kao način izvršenja kazne zatvora. Trenutno kaznu kućnog zatvora
izdržavaju 144 osuđene osobe – navodi nam Jozić.
Upitali smo koliko se često ljudi odlučuju na ležanje u
zatvoru umjesto plaćanja kazne za počinjeno djelo, koliko košta jedan dan u
zatvoru.
– U zatvoru se mogu nalaziti samo osuđene osobe kojima je izrečena pravosnažna
presuda suda. Upućivanje osuđenih osoba čini nadležni sud na čijem području
osuđeni ima prebivalište, odnosno boravište. Zakonom je predviđeno da se kazna
do jedne godine može zamijeniti novčanom kaznom. U tom slučaju svaki dan se
zamjenjuje sa 100 KM – kaže.
Jesu li zatvori hoteli, teretana, čitanje…
Jozić se osvrnuo i na komentare koji se često mogu čuti u
javnosti, od građana, kako su zatvori “hoteli” u kojima zatvorenici
imaju sve pogodnosti, teretane, praćenje TV programa, čitanje knjiga, mogućnost
i da zarade, pa je konstatacija da se po odsluženju kazne brzo vraćaju
krivičnim djelima, a samim tim i u zatvor.
– Osnovna svrha kažnjavanja je sprečavanje počinioca da čini
krivična djela i njegov preodgoj i resocijalizacija tokom boravka u zavodu. U
sklopu navednog za svakog osuđenika se donosi plan i program postupanja koji
sadrži stručno osposobljavanje, određivanje radno-okupacione terapije prema
potrebama i sposobnostima osuđenog, intenzitet individualnog rada, stepen
uključivanja u kulturne, sportske i druge slobodne aktivnosti – navodi nam
Jozić i dodaje:
– Cilj je njihova resocijalizacija kako bi se što bolje
integrisali u društvenu zajednicu nakon izlaska iz zatvora. S druge strane,
kada ne bi bilo tih planiranih aktivnosti, bila bi ugrožena osnovna ljudska
prava osuđenih osoba. Ne smije se izgubiti iz vida činjenica da je osuđenim
osobama uskraćena sloboda, odvojenost od porodice kao i izloženost drugim
deprivacijama (uskraćivanje) koje su uzrokovane samim boravkom u zavodu.
Angažovanje u pogonima, radionicama
Upitali smo da li sada postoje mjere da se zatvorenici
izvode na javne radove poput kopanja, sjetve, čišćenja gradova.
– Rad osuđenih osoba se u pravilu osigurava u privrednim
jedinicama unutar zavoda. U praksi se osuđenici angažuju u raznim pogonima,
radionicima, poljoprivrednim ekonomijama, farmama, plastenicima, kao i u
uslužnim djelatnostima unutar zavoda – kazao nam je Jozić.
