“Meni je otprilike suđeno, a da me niko ništa upitao nije”, pojadao
se lider SNSD-a Milorad Dodik nakon što je Evropski parlament podržao uvođenje
sankcija zbog njegovog secesionizma.
“Umjesto da su se potrudili da razgovaraju sa nama, odlučili
su se da razgovaraju o nama”, nastavio je Dodik, onaj isti koji nikoga i
ništa ne pita prije svega u Republici Srpskoj. Upravo navod “spremni na
razgovore” njegova je mantra, a preuzeli su je i drugi funkcioneri ovog
entiteta.
Naravno, evropski parlamentarci itekako znaju da su
razgovori sa Dodikom uzaludni, jer nastupa ultimativno. A njegovi ultimatumi za
deblokadu države, koje i on i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić tu i tamo
izreknu, sadrže najbolniju stavku – ukidanje odluke Ustavnog suda kako su šume
i poljoprivredno zemljište vlasništvo države, ne entiteta.
Prisjetite se, upravo nakon objavljivanja tih odluka, Dodik
je pokrenuo stranačku i parlamentarnu armadu u avanturu zvanu “vraćanje
nadležnosti”.
Žurnal je prije tri mjeseca pisao kako
je stvarni razlog što je Dodik pobjesnio davanje prirodnih resursa kao
garanciju otplate enormnih zaduženja ovog entiteta posljednjih godina.
Podsjetimo, u aprilu prošle godine Republika Srpska je putem
berze u Londonu prodala obveznice u vrijednosti od 300 miliona eura, sa pet
godina otplatnog roka i visokim kamatama od 4,75%. Prodaja je izvršena
direktnom pogodbom sa nepoznatim kupcem. Tri godine prije, putem berze u Beču,
Republika Srpska je prodala dionice u vrijednosti od 168 miliona. Detalji i ove
transkacije su tajni, a kao kupci su navođeni i pojedini ruski tajkuni.
Da nema diktatorske manire po kojima on nikoga ništa ne pita
kada treba sačuvati vlast, moć ili lično bogastvo, priznao bi da je putem
kreditnih zaduženja u stvari (ras)prodao Republiku Srpsku, da su prirodna
bogatstva ovog entiteta bila zalog za otplatu kredita. Ti krediti dobrim
dijelom dolaze na naplatu naredne godine – više od milijarde maraka. Uzaludna
bi bila eventualna pobjeda na ovogodišnjim izborima, jer nema imovine kojom je
namjerio namiriti zaduženja.
Tragom Žurnalove priče ubrzo su i evropski parlamentarci
shvatili suštinu Dodikove istovremene i nervoze i bahatosti.
“U slučaju državnih obveznica RS na Bečkoj berzi, moglo
bi se uključiti i Tužilaštvo za korupciju i organ za nadzor finansijskog
tržišta, jer je nejasno da li su investitori obaviješteni. U slučaju obveznica
na Londonskoj berzi postoje indicije da se radi o ruskim investitorima. Ako
znate za geopolitičke odnose Republike Srpske prema Rusiji, ovdje se postavljaju
i bezbjednosno-politička pitanja, naprimjer da li se radi o pokušaju utjecaja
ili pokušaju dovođenja RS u političku zavisnost”, rekao je
dopredsjedavajući Evropske stranke zelenih Thomas Waitz za austrijski
DerStandard.
Nedavno je i njemački magazin Die Tageszeitung (TAZ) u
analizi dešavanja u Bosni i Hercegovini zaključio istovjetno pisanju Žurnala.
“On (Dodik) želi preuzeti kontrolu nad šumskim posjedima za
koje je Ustavni sud presudio da pripadaju državi. A u to je uključeno mnogo
novca: Dodik je kod međunarodnih banaka založio dijelove državne imovine Bosni
i Hercegovine kako bi dobio kredite. On također strahuje da će za svoje
korupcijske afere odgovarati pred državnim sudom nakon što mu istekne mandat
srpskog predstavnika u tročlanom državnom Predsjedništvu”, piše
njemački novinar i ekspert za Balkan Erich Rathfelder.
Dodikova otvorena destrukcija Bosne i Hercegovine njegov je
posljednji pokušaj da izbjegne odgovornost. Zna on dobro da država ne
funkcioniše jer je uz pomoć sabrata Dragana Čovića i njegove firme zvane HDZ
tome svesrdno kumovao.
Mislio je Milorad Dodik da će sve dok postoji i jedan metar
šume ili zemljišta koje može dati u zalog, on imati vlast i moć i pri tome
nekažnjeno proći. Sve priče o Ustavu i Dejtonu samo su maskiranje pravog stanja
stvari koje se nabolje spozna praćenjem tragova novca, i to onog potrošenog,
nestalog iz entitetske riznice, čiji je dio nema sumnje prebačen u neke druge,
privatne naravno.
zosradio.ba/zurnal.info
