Proteklog vikenda u Sarajevu je održana radionica o
mentalnom zdravlju na kojoj su mladi ljudi iz različitih gradova BiH
razgovarali o emocijama sa kojima se svakodnevno nose, te kako ih mogu izraziti
kroz umjetnost.
„Mladi ljudi u BiH su bombardovani sa više izazova nego
možda neki njihovi vršnjaci u svijetu. Pored pandemije, mi imamo govor mržnje,
imamo pojačanu retoriku nacionalizma i potencijalnog sukoba, tako da, baveći se
pitanjima mentalnog zdravlja mi moramo uzeti u obzir vrijeme u kojem mladi
ljudi danas žive i podršku koju nemaju u kontinuitetu“, kazala je
psihoterapeutkinja Mirjana Gavrić.
Na radionici „Crtajmo emocije zajedno“, koju su organizovali
Inicijativa za mentalno zdravlje „Slon u sobi“ i USAID-ov projekat izgradnje
mira PRO-Budućnost, 13 mladih ljudi iz Sarajeva, Foče i Istočnog Sarajeva
razgovarali su o tome kako prepoznati, doživjeti i upravljati emocijama, te su
učili tehnike ublažavanja anksioznosti.
Uz edukativni, radionica je sadržavala i kreativni dio na
kojem su zajedno crtali grafite, uz mentorstvo bh. repera i grafiti umjetnika
Adnana Hamidovića Frenkija.
„Ovo mi je pomoglo da lakše iskazujem svoja osjećanja, da
shvatim neke stvari o razumijevanju svojih i tuđih emocija, kako mi trebamo da
iskazujemo svoje emocije, da se ne plašimo njih. (…) Ove grafite što smo
radili – to je jedan od najljepših načina na koje možemo pokazati ustvari šta
mi osjećamo a da ne progovorimo“, kazala je Sofija Radović iz Foče.
Mirjana Gavrić ističe da su učesnici bili motivisani da
podijele lična iskustva i da postoji potreba da se o mentalnom zdravlju priča
više.
„Okupili smo grupu mladih ljudi iz različitih dijelova BiH
koji su se prvi put sreli, a imali su potrebu da pričaju o svom mentalnom
zdravlju. Djeca i mladi pokazuju želju i potrebu da se bave pitanjima svojih
emocija, kako se nositi s njima, kako upravljati i vidimo da oni sve češće
posežu za dodatnom pomoći jer vrlo često nije dovoljno ono što im porodica
pruža, eventualno škola“, dodala je Gavrić.
Diana Riđić iz Inicijative „Slon u sobi“, kaže da su
pandemija, lockdown i online nastava, te smanjeni kontakt sa vršnjacima doveli
do degradacije u mentalnom zdravlju mladih, te je anksioznost kod mladih ljudi
sve više prisutna.
„Oni anksioznost najčešće primjećuju kroz lupanje srca,
pojačano znojenje, zujanje u glavi, bolove u stomaku, pojačan ili snižen
apetit, pojačanu ili smanjenu potrebu da idu u WC… Onda ih to jako zabrine,
jer pomisle šta se zapravo dešava sa njima i onda imaju tendenciju da se
povlače, socijalno izoliraju i ne pričaju o tome“, pojašnjava Riđić.
Pojačana etnička i nacionalna retorika i svakodnevno pozivanje
na podjele dodatno pogoršavaju situaciju, te je, kako kažu u projektu
PRO-Budućnost, okupljanje mladih oko aktivnosti koje potiču nova prijateljstva
i izgradnju samopouzdanja značajno za jačanje kolektivne otpornosti i
solidarnosti među njima.
„Bez obzira iz kojeg kantona, iz kojeg entiteta mladi dolaze
– govore istim jezikom, prepreke su iste, problemi su isti, ali isto tako
govore zajednički jezik, a to je kako slušati jedni druge, kako razumijevati i
kako prevazilaziti slične poteškoće na zajednički način“, kazala je Mirjana
Gavrić.
Upravo takav utisak nosi Dejan Vukajlović iz Istočnog
Sarajeva, za kojeg je ovo bila prilika da upozna vršnjake iz drugih gradova sa
kojim ga vežu isti interesi.
„Smatram da je druženje mladih između gradova važno zato što
ko zna gdje će nas svijet odnijeti“, kaže Vukajlović i dodaje da se dosta
mladih bori sa stresom, ali nisu svjesni toga, te im je teško ispoljavati
emocije jer ne znaju kako. „Veoma je važno pričati o sebi i svojim emocijama
zato što kada pričamo o tome skidamo teret sa sebe (…) i lakše se navečer
spava“, kaže on.
Cilj radionice „Crtajmo emocije zajedno“ bio je da se počne
otvorenije govoriti o mentalnom zdravlju kao važnom dijelu zdravlja svakog
čovjeka, te da se mladi ljudi iz različitih dijelova BiH povežu i shvate da
nisu sami, da imaju podršku u svojim vršnjacima koji se osjećaju slično kao i
oni.
„Snaga današnje radionice je upravo ta da mladi sa istim
interesom – emocije i crtanje – dijele jedan isti kontekst, a to je da sva naša
bolna iskustva, patnje i sve ono što smo prošli kroz koronu su zapravo isti i
da imamo jedinstven lijek a to je edukacija, vježbanje tehnika i
kontinuirani rad na sebi“, zaključila je Riđić.
