Šake su organ kojim se rukujemo, kojim hvatamo i primamo, njegujemo, mazimo i još mnogo toga radimo.
A da li znate da u svijetu ne postoje dvije iste šake i da baš tu činjenicu kriminolozi koriste za utvrđivanje identiteta pomoću otisaka prstiju? Šake mnogo toga otkrivaju i o našem karakteru, odnosu prema životu i skrivenim osjećanjima.
“Upečatljivu iskrenost šaka i njihove kože koristimo u psihoterapiji, kada prilikom seansi mjerimo i posmatramo otpor kože.
Naročito se u kritičnim fazama isplati direktno razgovarati s kožom pacijenta jer su njeni odgovori neposredniji i imaju manje rezervi. Dok vlasnik još djeluje sasvim okej, njegove šake možda već odaju veliko uzbuđenje kojeg on i dalje nije svjestan. Stoga je koža na šakama ta koja saopštava ono najsuštinskije iz dubine duše”, – piše dr Rudigger Dalke, čuveni psihoterapeut, u svojoj knjizi “Bolest kao govor duše” i objašnjava šta sve naše šake govore o nama.
U neverbalnoj komunikaciji, navodi dr Dalke, šake su pouzdane koliko i usta, a i znatno su iskrenije od izgovorenog sadržaja.
“Već i njihova temperatura navodi nas na važne zaključke. Tople šake izražavaju želju za kontaktom, one dolaze iz srca, kao i krv koja ih zagrijava. Hladne šake, nasuprot tome, govore o distanci. One, naime, nisu dobro prokrvljene i odaju da je njihov vlasnik suzdržan sa svojom životnom energijom i da nije otvoren za susret. Kod hladnih, znojavih šaka uz to je prisutan i strah. Ako ga obliva hladan znoj, čovjek se prije osjeća mučno nego komunikativno”.
Snažne šake, koje su dobro prokrvljene i prilikom pozdrava imaju čvrst stisak, odaju osobu naviklu da se prihvati posla i da svoj život uzme u sopstvene ruke.
“Nasuprot tome ima i šaka koje nam prilikom pozdrava maltene ostaju u ruci. Taj obrazac žalosne vrbe hoće da kaže: “Možeš sa mnom da radiš šta hoćeš, nemam nikakvih svojih pretenzija na život”.
Treba pomenuti i senzibilne osjetljive šake koje bez velikog fizičkog pritiska mnogo toga osjećaju i izražavaju. One pripadaju ljudima koji su i sami takvi. Između se nalaze sve moguće vrste nijansi.
Već i sama činjenica da svako ima svoj rukopis, kako u konkretnom tako i u prenesenom smislu, pokazuju koliko veliku moć izražavanja imaju ruke, tj. šake.
Običaj da prilikom pozdrava i oproštaja nekome pružamo ruku potiče možda još iz doba kada su ljudi, obdareni boljom intuicijom, shvatali taj govor ruku kao nešto što samo za sebe dovoljno kazuje.
“Ako još i danas sklapanje posla potvrđujemo stiskom ruke, to takođe predstavlja simbol iskrenosti, tj. poštenja. Prilikom stiska ruke osjeća se da li je posao u redu i da li je za obe strane prihvatljiv. Tako iz govora ruku tj. šaka već mnogo toga može da se shvati bez gledanja u dlan ili procene rukopisa. Čak i takve metode, koje su ranije važile za prilično okultne, danas postaju sve priznatije, piše zena.blic.rs.
