Ljeto je! Uskoro se bliži školski raspust, a mnogi roditelji su u potrazi za sadržajima u kojima bi njihova djeca mogla kvalitetno provesti vrijeme, daleko od ekrana, društvenih mreža, štetnih sadržaja,…
Nekada je upravo ljetni raspust predstavljao dječju graju na ulicama, od jutra, pa sve do večeri. No, vremena su se promijenila, ulice su utihnule, djece je manje nego prije, saobraćaj gušći, a roditelji su mnogo oprezniji.
Nedim Dolamić iz Tešnja, jedan je od onih koji su vrijeme provodili van kuće, naročito u toku ljeta. Sjećajući se svog djetinjstva, odrastanja, došao je na ideju da napravi teren na Ravnama, naselju nedaleko od Tešnja, te pokrene svoju školu fudbala.
– Zadnja sam generacija djece koja se igrala vani. Sada je to problem, djeca su stalno na mobitelu i laptopu, tako da i roditelji koriste priliku da djecu guraju vani, da se bave bilo kojim sportom. Jedini način da se odvoje od mobitela i društvenih mreža jesu škole fudbala, rukometa, naši klubovi poput: TOŠK-a, Borca, Pobjede,… koji pružaju djeci priliku da nisu u kući, da su napolju i da se bave sportom – kazao je na početku našeg razgovora Dolamić.
Nedim je završio Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, radi kao fudbalski trener i vatrogasac, posjeduje B i A licencu, te ima u planu da stekne i UEFA PRO licencu. Za ZOS radio pojasnio je razloge pokretanja škole fudbala „Spartan“.
– Već duži vremenski period razmišljam da otvorim svoju privatnu školu fudbala, jer radim i kao trener. Vidio sam da naši klubovi u BiH nemaju mnogo uslova, pa sam na taj način razmišljao da otvorim svoju privatnu školu, gdje bih djeci pružio neke uvjete, da se razvijaju kao fudbaleri. Mislim da moj teren ima sve da bismo mogli raditi i trenirati normalno. Odziv djece je odličan. Na prvom treningu bilo je njih oko deset sad je taj broj mnogo veći, odnosno, imamo preko 40 djece.
Teren je izgradio uz pomoć roditelja, supruge, brata i prijatelja, a škola fudbala je počela s radom u martu ove godine.
– Tek smo počeli u martu, sada ide taj ljetni period. Pred nama je mnogo sadržaja, te ćemo planirati odlaske na turnire, igrati nekoliko prijateljskih utakmica i vidjeti kako će to ići, ali sada ide jako dobro. Kod mene su djeca od pet do jedanaest godina. Ovo je škola fudbala i nije fudbalski klub. Oni će biti kod mene do takmičarske selekcije. Ova djeca nisu konkurencija i nisu takmičari, jer već od 12 godina oni idu u klubove koji imaju takmičarske selekcije.
Iako je teren na Ravnama, udaljen od centra grada, na treninge dolaze djeca sa područja cijele općine Tešanj.
– Dugo godina sam bio trener u tešanjskom TOŠK-u i vjerujte mi da su najbolja ona djeca iz ruralnih područja. To su djeca koja imaju neke prirodne predispozicije. Problem je što su ona obično slabog imovinskog stanja.
Njegova želja jeste pružiti svakom djetetu, bez obzira živjelo ono u gradu ili ne, jednaku šansu da uspije u ovom sportu.
– Svakome želim pružiti priliku da se bavi fudbalom, jer imamo zaista mnogo talentirane djece u Tešnju. Djeci treba pružiti priliku. Tako da sam svu djecu, koja su slabog imovinskog stanja, oslobodio plaćanja članarine. Planiram nabaviti i neko vozilo gdje ćemo treneri i ja, kupiti tu djecu, dovoditi ih na trening i nakon treninga ponovo ih odvesti kući.
Osim dječaka, na treninzima su prisutne i djevojčice, koje su sve više zainteresirane za ovaj sport.
– Na treninge dolaze i djevojčice, trenutno je njih pet, mada i dalje dolaze. Djevojčice koje dolaze u našu školu fudbala, također, su oslobođene plaćanja članarine. Svaka djevojčica koja ima želju da igra fudbal može potpuno besplatno trenirati u školi fudbala „Spartan“. Iako u našoj sredini imamo malo stereotipa, ne vidim problem da se djevojčice bave i treniraju fudbal. Ženski fudbal je sada u ekspanziji, kako u Evropi tako i u svijetu. Svaka djevojčica koja smatra da je talentirana i voli fudbal, želi ga igrati, ne vidim problem da to i ostvare. Trenirao sam ranije jednu djevojčicu iz Tešnja, Sajru Handžić, koja trenutno igra u reprezentaciji i jako je kvalitetna, čini mi se da je sada u Živinicama. Smatram da taj njen neki put treba biti i vodilja ostalim djevojčicama koje žele da se bave fudbalom.
Kaže da mu je ove godine cilj da privuče što više dječaka i djevojčica u školu fudbala, kako bi slijedeće godine mogli odlaziti na turnire.
– Ove godine radimo na masovnosti djece, da se u našu školu fudbala uključi što veći broj djece, kako bismo iz te mase napravili selekciju i onda idemo malo ozbiljnije raditi. Slijedeće godine planiramo raditi u trenerskom smislu, gdje ću tu djecu sortirati po godištima, napraviti selekcije po godištima, gdje će svaka od njih imati svog trenera, a potom planiramo odlaske na turnire, državne i međunarodne. To nam je sad za sad plan, a možda kasnije napravimo i neki veći teren, pa ćemo vidjeti.
Kako je i sam roditelj, zna da su pred njima veliki izazovi kako odgojiti dijete da izraste u zdravu mladu osobu, daleko od svih štetnih utjecaja s kojima se suočavaju, pa je s toga uputio poruku roditeljima.
– Moja poruka roditeljima je da tjeraju svoju djecu da se bave sportom. Sport je čudo, povezuje nas. Bio sam fudbaler i imao tešku povredu, tako da, nažalost, nisam uspio u fudbalu, profesionalno, ali sam uspio sam u tome da ne pušim, ne pijem alkohol, nisam probao neka opojna sredstva i mislim da je to veliki uspjeh. Pozivam svakog roditelja da svoju djecu, bez obzira da li se bave fudbalom, rukometom, košarkom ili nekim borilačkim sportom, tjeraju svoju djecu u sport, neka se bave sportom, jer on povezuje ljude. Na taj način djeca će upoznati dosta prijatelja, znat će naše gradove i državu.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
