S dolaskom pandemije Corona virusa na globalnom nivou nastali su problemi s trgovinom i transportom, dobavni lanci su poremećeni, prijevoz je poskupio i usporio, a sve to stvara nestašice i rast cijena u Evropi.
Zbog toga su mnoge velike kompanije, koje posluju na području Evrope, razmisle o povratku proizvodnje s dalekog Istoka, najviše Kine i Indije, u lokacije koje su bliže Zapadnoj Evropi.
Zemlje Balkana su naročito poželjne zbog svog geografskog položaja, niskih troškova rada i poreza. Ukoliko u svemu ovome BiH vidi svoju priliku, od trenutne globalne situacije mogla bi imati itekako koristi, jer se već bilježi drastičan rast narudžbi iz Zapadne Evrope.
Na ovu temu za ZOS radio govorila je ekonomska analitičarka Svetlana Cenić, koja je jučer, zajedno s delegacijom MMF-a, boravila u radnoj posjeti Tešnju.
U posljednjih nekoliko dana pojavile su se informacije kako evropske kompanije sele proizvodnju iz Kine na Zapadni Balkan. Ima li BiH ima takav potencijal i možemo li očekivati dolazak u našu zemlju velikih kompanija koje su u potrazi za radnom snagom?
– Bosna i Hercegovina stalno priča o potencijalu, samo nikad da razvije taj potencijal, evo ja još čekam. To je fantastična prilika. O tome govorim još od početka pandemije Corona virusa, kada se pokazalo šta znače dugi kanali distribucije. Mnogo toga se čeka iz Kine i sada svi traže nešto bliže, bez obzira je li to hrana, mašinski proizvodi ili nešto drugo. Tu je sada naša šansa. Nadam se da ćemo mi tu šansu iskoristiti. Iako, kako sada stvari stoje, zbog političkih tenzija, korupcije, nerješenih pitanja, o kojima građanima ne trebam objašnjavati, jednostavno će otjerati kompanije u druge zemlje Zapadnog Balkana. Mi ništa ne činimo da unaprjedimo poslovnu atmosferu, poslovni ambijent, a šaljemo užasno lošu sliku u svijet.
Nedavna anketa njemačkih poslodavaca pokazala je da oni zemlje Zapadnog Balkana, smatraju poželjnim odredištima za ulaganja zbog niskih troškova rada, poreza i geografskog položaja. Hoće li radnici u realnom sektoru imati koristi od toga?
– Geografski položaj sada odlučuje najviše, jer to im je mnogo kraći put, da sve ono što treba da se proizvede, bilo da su to dijelovi neke osnovne proizvodnje ili bilo šta drugo, zapravo je mnogo lakše dovesti do Zapadne Evrope, nego što je to iz Kine. Vidjeli ste šta se dešava s brodovima, sa kontejnerima, i onda bi to bilo zaista rješenje. U tom slučaju možda bi i radna snaga ostala ovdje, umjesto da ide u Njemačku ili neku drugu zemlju.
Kako će to utjecati na plate u realnom sektoru?
– O platama se onda pregovara. Plate ne padaju s neba, valja ih zaraditi, to je jedna stvar, a druga stvar neće niko o vama voditi računa, ako se vi ne pobrinete za sebe i jednostavno ne potencirate svoja prava i šta očekujete. Ukoliko očekujete da to neko drugi uradi umjesto vas, to je teško.
Prema podacima agencije za statistiku BiH je sa 66,1 posto dostigla rekordnu pokrivenost uvoza izvozom, je li ovaj podatak prilika da se više fokusiramo na domaću proizvodnju?
– Naravno da treba. Proizvodnja je ključ svega. To su vidjele sve zemlje koje su bile u krizi. Veća kriza bila je izražena tamo gdje nije postojala proizvodnja. Usluge vi ne možete izvesti, usluge neko mora da dođe da uzme od vas tu, a samo proizvod možate izvesti i naplatiti ga. Po pravilu bi trebalo da se uvoz finansira izvozom, ono što izvezete, da služi da bi mogli da uvezete. Tako da ovo što se povećao izvoz, upravo je ono: „Dok nekome ne smrkne, drugome ne svane“. Desilo se upravo to da su naši proizvodi i naša proizvodnja postala atraktivnija u smislu da je to bolje uzeti odavdje, nego čekati da dođe iz Kine. Možda je i jeftinije iz Kine, ali dok dođe, cijena je još veća.
