Ako se tempo rasta cijena nastavi, članovi prosječne bh. porodice za potrošačku korpu do kraja godine moraće izdvajati i do 3.000 KM, dok je prosječna plata u Federaciji BiH (FBiH), kao i u Republici Srpskoj (RS) nešto viša od 1.000 KM
Kako sastavljate kraj s krajem? Na čemu štedite? Kupujete li u supermarketima ili na pijacama? Jeste li preko noći postali pješak, iz automobila prešli u javni prijevoz, sipate li gorivo kao nekada? Pratite li pažljivo račune?
Sve su ovo pitanja koja su u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon snažnog vala pandemije, te i rata u Ukrajini postala naša svakodnevnica.
Nekad smo za 100 KM znali iznijeti iz prodavnice tri, četiri pune kese. Danas, ako imamo sreće samo jednu i po. Pa se čudimo i prepričavamo kako su puter, ulje, maslinovo ulje, brašno, šećer, sve osnovne životne namirnice postale luksuz. I tražimo gdje ima sniženja, ako ih uopše ima.
Voće i povrće kupujemo na komad, oni sa tanjim novčanicima, a nije samo riječ o penzionerima i radnicima, meso serviraju dva tri puta mjesečno. Ni piletina više nije jeftina.
Samo su sebi povećali plaće
U maju ove godine, u odnosu na isti period 2021. građani Bosne i Hercegovine (BiH) su, prema podacima Agencije za statistiku BiH, za osnovnu potrošačku korpu morali da izdvoje 14,4% više novca, tačnije 500 KM.
Iako podaci za jun još uvijek nisu dostupni, svakodnevni porast cijena s kojim se suočavamo ukazuje na to da će ova cifra još rasti, a razlog, kako za Interview.ba objašnjava Marin Bago, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača “Futura”, treba pronaći u činjenici da bh. tržište funkcioniše bez ograničenja i reakcije nadležnih.
– Kod nas je slobodno tržište. Mi smo pred sami rat usvojili model tržišne ekonomije, a to znači slobodno formiranje cijena. Naše institucije su jedine institucije u region, a i na svijetu, koje nisu poduzele mjere kako bi zaštitile građane. To nisu samo mjere koje proizilaze iz Zakona o zaštiti potrošača. U BiH se ekonomska situacija mora totalno mijenjati. Mora se utjecati na smanjenje potrošačke košarice, paziti na demografiju, moraju se obezbijediti besplatni vrtići, topli obroci u školama, podići poljoprivreda i tako dalje. Svaki resor se mora podići na noge. Naši nisu uradili ništa, osim što su sebi povećali plaće – objašnjava Bago.
On ističe da će, ukoliko se ovaj tempo rasta cijena nastavi, članovi prosječne bh. porodice za potrošačku korpu do kraja godine morati izdvajati i do 3.000 KM, dok je prosječna plata u Federaciji BiH (FBiH), kao i u Republici Srpskoj (RS) nešto viša od 1.000 KM.
– To je neka granica, odnosno crvena linija koju niko ne može izdržati, pa čak i ako dvoje u obitelji rade u državnim institucijama – dodaje.
A u državnim institucijama rade i političari, no, njihov fokus nije na građanima, već na predizbornoj kampanji, koja se odavno zahuktala, međusobnim svađama, dokazivanjima.
U BiH je Indeks potrošačkih cijena u aprilu, u odnosu na mart pokazao da je hrana u prosjeku skuplja za 5,6 posto.
U odnosu na april 2021. poskupljenja su viša za 13, posto.
Istovremeno, minimalne plaće su između 500 i 600 KM, najniža penzija u Federaciji 410, a u RS 480 KM.
A treba živjeti. I svakodnevno kupovati. Makar ono osnovno.
Historijski rast cijena
Prošla je godina bila teška zbog pandemije, mnogi su ostali bez radnih mjesta, primanja su manja… No, ova je donijela nove probleme – veće cijene brašna, šećera, hljeba, ulja, prije svega. Pa smo od prošlogodišnje cijene po litri od 2,7 KM došli do toga da ulje sada plaćamo i 5,7 KM.
Meso je posebna priča – prošlogodišnju cijenu od 4,9 KM po kilogramu piletine zamijenila je ona od 6,6 KM.
No, ovih smo dana dobili dobru vijest, da je piletina pojeftinila za dvadesetak posto, a s obzirom na to da cijene žitarica na svjetskim berzama polako padaju očekuje se dodatni pad cijene u narednom periodu.
Predsjedavajući Koordinacionog tijela za živinarstvo i peradarstvo BiH Predrag Miličić donosi i umirujuću vijest da se tržište donekle smirilo u odnosu na proljeće kada je došlo do enormnog rasta cijene piletine, te je kilogram pilećeg bijelog mesa koštao i do 16 M.
– Cijene padaju. To je posljedica, prije svega, veoma siromašnog tržišta i pada prometa. Osim toga, situacija je poboljšana i kada je riječ o proizvodnji stočne hrane, s obzirom na to da su ukinute potpune zabrane uvoza – rekao je Miličić.
Ističe i kako informacije sa svjetskih berzi nagovještavaju da padaju i cijene žitarica, koje su prethodnih mjeseci obarale istorijske rekorde.
No, nema nagovještaja da će pojeftiniti junetina, koja sada košta oko 17 KM, te je skuplja za 4 KM nego prošle godine. Niti puter čija je cijena po kilogramu bila i do 36 KM.
Kanada, Novalić i Dodik
Reakcija političara na ovu situaciju nije u potpunosti izostala, te nam je Fadil Novalić, premijer FBiH, poskupljenje goriva objasnio time da je jeftinije nego u Hrvatskoj ne obraćajući pažnju na, naprimjer, Kanadu u odnosu na koju je skuplje.
Sa druge strane, Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH poručio je da jednostavno pješačimo i automobile ostavimo na parkingu.
– Slušajte, nisam ja valjda jedini koji ovdje ima oči. Ali ja vidim da je veća gužva, svi su u automobilima, niko nije zaustavio svoj automobil zato što je cijena povećana s 2,30 ili 2,40 na 3,05 ili 3,20 KM. Svi voze automobile i svi se zadnji toga odriču. Ako je to toliki udar, onda se prvo ugasi motor, je li tako? Pa se ne vozi onoliko koliko se vozilo – rekao je Dodik, dok je cijena goriva u međuvremenu postigla svoj maksimum od skoro 4,00 KM.
No, čak i ako prestanemo koristiti privatne automobile i usvojimo praksu svjetskih lidera, poput holandskog premijera Marka Ruttea, koji na posao idu pješke, ostaje nam problem svakodnevnog povećanja cijena osnovnih životnih namirnica.
– Sve poskupljuje, sve. Lakše ćemo sigurno pregrmiti da smo manje u autu, ali boli i plaši poskupljenje osnovnih namirnica – kaže za Interview.ba domaćica Ranka iz Brčkog.
Kaže da ne kupuje što ne mora. Prvo kao i mnogi plati račune, kupi šećer, brašno i ulje, a preostalo kad ima i koliko ima.
Građani su nezadovoljni, no uglavnom to iskazuju na društvenim mrežama.
Kad su poskupljenja, baš kao i ponašanje političara u pitanju, ovdje uvijek vrijedi: Svakog čuda tri dana dosta.
Doduše, čudo poskupljenja traje mnogo duže. I čini se nikad kraja. A nama nikad dosta!
Milica BRČKALO/interview.ba
