Zoran Marjanović, osuđen je juče na 40 godina zatvora zbog ubistva supruge Jelene Marjanović aprila 2016. godine u Borči, a ovaj slučaj pomno je od samog početka pratila javnost u Srbiji. Marjanović je na brutalan i svirep način ubio suprugu, zadavši joj osam kobnih udaraca u glavu.
Jedan od ključnih dokaza protiv Marjanovića jeste blato na njegovim pantalonama, koje je iste strukture kao i blato iz kanala u Crvenki, u kome je pronađeno Jelenino tijelo, piše Nova.rs.
Riječ je o blatu koje je različito od bilo kog drugog na nasipu.
Upravo u tom kanalu, a kako je utvrdio sud, Jelena Marjanović je ubijena sa osam brutalnih udaraca u potiljak, hladnim oružjem koje nikada nije pronađeno.
Povrede koje su obdukcijom ustanovljene i opisane, a koje su bile uzrok smrti Jelene Marjanović, nanijete su joj dok je ona još bila živa. Ubijena je uz nanošenje velikih fizičkih i psihičkih bolova i patnje, i to dok je bila pri svesti, pa sve do gubitka svesti tek u samom kanalu.
“Žrtvi je pričinjen bol i nepotrebna patnja koja prevazilazi patnje koje prate svako lišavanje života, dok izvršilac hoće da je ubije na svirep način, pa čak i da uživa u tome. Podmukao način ubistva, a prema navodima tužilaštva, dokazuje se na osnovu ponašanja okrivljenog, odnosno radnji koje je preduzeo prije i poslije ubistva supruge. Ubistvo je izvršeno na lukav, prepreden i prevaran način. Okrivljeni Zoran Marjanović je iskoristio povjerenje, sada pokojne supruge, njenu bezazleznost i namamio je da se spuste u podnožje nasipa, ka kanal”, navelo je tužilaštvo u završnoj riječi.
Telefon namjerno ugašen
Podsjećamo da je prije nego što je Jelenu lišio života u kanalu, u 16:38 časova Zoran Marjanović je svjesno isključio svoj mobilni telefon i postao nedostupan daljem registrovanju baznih stanica mobilne telefonije.
Nakon ubistva, telefon je ponovo uključio u 17:04:28 časova i ponovo postao dostupan odnosno registrovan od strane baznih stanica.
U 19,35 časova je prijavio nestanak supruge u Policijskoj upravi za grad Beograd UKP Osmo odjeljenje, pokušavajući da prikrije svoje radnje izvršenja, pa je i po dolasku policijskih službenika učestvovao u potrazi za oštećenom simulirajući zabrinutost za njen nestanak. U obrazloženju presude, sudija je pominjala tih 26 minuta koliko je telefon Zorana Marjanovića bio nedostupan. Ona se pozvala da bi, da je iskaz Marjanovića tačan da je bio na nasipu sa ćerkom, dok je Jelena otrčala, taj telefon bio registrovan na baznim stanicama čak i kada je isključen. Ali, ukoliko je bio na istom mjestu kao i Jelena, a to je ispod nasipa, gdje je pokrivenost signala slabija, onda bi mobilni aparat bio “nevidljiv”. tih 26 minuta je u dobroj mjeri koštala Marjanovića 40 godina.
Krv na sjedištu automobila
Što se dokaza tiče, biološko-trasološkim vještačenjem je utvrđeno da je pokušano uklanjanje tragova krvi Jelene Marjnović sa zadnjeg sjedišta Zoranovog automobila marke „Mercedes E320 CDI“.
Riječ je o kapljičastom tragu koji je na to mjesto mogao dospjeti, ili neposrednim prskanjem iz rane, ili odbačajem sa okrvavljenog predmeta, odnosno dijela tijela, kao što je npr. okrvavljena ruka.
Navedeno vještačenje isključuje tezu odbrane Zorana Marjanovića da se Jelena povrijedila navodno mijenjajući gumu na automobilu u neutvrđenom periodu, pa da je fotografisala povrijeđenu ruku i poslala fotografiju okrivljenom, koji je sačuvao te fotografije.
Susret neminovan u blizini mjesta ubistva
Na osnovu svih činjenica obrađenih i sadržanih u prostorno-vremenskom vještačenju i dopuni vještačenja, zatim izjašnjenja vještaka tokom suđenja, proizilazi da je Zoran Marjanović namjerno isključio mobilni telefon po dolasku na nasip.
Marjanović, sada osuđeni za zločin, nakon prijavljivanja nestanka supruge, učestvovao je u potrazi za Jelenom.
Analiza baznih stanica i kretanja okrivljenog i pokojne Jelene Marjanović duž nasipa, pokazuje da je njihov susret oko 17 časova na otvorenom prostoru u zoni mjesta kritičnog događaja bio neizbježan.
Dalje, samo mjesto ponovnog uključenja telefona Zorana Marjanovića nalazilo se u bliskoj zoni mjesta događaja oko 17,04 časova. Takođe, evidentno je da je Zoran Marjanović više puta pozivao telefonom pokojnu suprugu iz zone mjesta ponovnog uključenja (mjesto blisko mjestu kritičnog događaja).
SMS koji je primio Zoran Marjanović po uključenju telefona i koji nije mogao izbjeći, potvrđuje njegovu poziciju u zoni mjesta ponovnog uključenja odnosno kritičnog događaja.
Zoran Marjanović je nakon ponovnog uključenja telefona, telefonirao bratu iz zone mjesta ponovnog uključenja (bliska zona mjesta kritičnog događaja) prije nego što su kamere registrovale njegov prolazak prema kući Jahović, odnosno prema rampi Šljunkara.
Snimci kamera
Snimci na kamerama koje gledaju na nasip (oko 17,14 časova u realnom vremenu) pokazuju prolazak Zorana Marjanovića iz pravca mjesta kritičnog događaja sa djetetom u smjeru rampe Šljunkara, što je u dobroj koleraciji sa mjestom i vremenom ponovnog uključenja.
Konačno, vještačenjem je potvrđena moguća pozicija svjedoka Milana Radića na Putu za Crvenku u visini mjesta događaja, kako analizom baznih stanica, tako i analizom kamere sa kuće Jahović koja gleda na ulicu, a takođe i analizom snimaka iz autobusa GSP, u zoni nasipa oko 17 časova i praktično mogućnost da je mogao da vidi Zorana i Jelenu.
Slučaj ubistva Jelene Marjanović od samog početka prati veliki broj misterija. Pomenuti slučaj pune dvije godine nije silazio sa naslovnih strana novina u Srbiji, a pomno su ga pratili svi građani Srbije, ali i regije.
Marjanović je nedugo nakon zločina priveden na saslušanje, da bi ubrzo bio pušten na slobodu. Nakon puštanja, Marjanović se predstavljao kao ucviljeni udovac, davao je izjave za medije govoreći koliko pati i koliko je volio svoju suprugu.
Ipak, ubrzo nakon što je odlučio da uđe u rijaliti program, Marjanović je uhapšen. U pritvoru je proveo 10 mjeseci, da bi potom bio pušten da se brani sa slobode, piše N1.
