Republika Srpska ima idealne uslove za organsku proizvodnju hrane kojom se trenutno bavi 70 proizvođača. Iako u Semberiji samo jedno gazdinstvo ima sertifikat za organsku proizvodnju hrane, interesovanje raste, a površine pod organskim voćem i povrćem se svake godine udvostručuju, javlja BHRT.
Socijalno preduzeće “Agroplan” već pet godina proizvodi organsko voće i povrće na otvorenom i zatvorenom prostoru. U međuvremenu su zaokružili i sistem prerade, a sljedeći cilj im je da okupe proizvođače organske hrane.
“Veliki je izazov i krenuti u organsku prizvodnju, a i očuvati je, zato i nemamo mnogo organskih proizvođača. Da se prozvođači organske proizvodnje udružuju i da istupe na šira tržišta, možda Srbije, Hrvatske, možda EU”, kaže Dragan Joković, “Agroplan” Bijeljina.
Poljoprivrednik Rade Mališević iz Vlasenice već drugu godinu je u sistemu organske proizvodnje. Postoji ogroman potencijal, ali je zahtjevno.
“Ova proizvodnja je teška jer je vrlo mali broj zaštitnih sredstava dozvoljen u prozvodnji i prevashodno se susrećemo s manjim prinosima, ali dobijamo bolji kvalitet prizvoda”, objašnjava Mališević.
Organska hrana u Republici Srpskoj proizvodi se na 1300 hektara, a zelenom agendom EU predviđeno je da u narednih osam godina svaka zemlja Unije i one koje pristupaju pod organskom proizvodnjom imaju 25 odsto površina.
“Trenutno je oko 70 organskih proizvođača u sistemu. Radili smo obuke zainteresovanih za oblast proizvodnje. Te obuke je prošlo preko 220 korisnika, od toga je već 45 pristupilo prelaznom periodu, periodu konverzije”, navodi Dragana Zec iz Ministarstva poljoprivrede RS.
Da je sve više onih koji vide potencijal u organskoj proizvodnji, pokazuje i primjer Nacionalnog parka Sutjeska na Tjentištu.
“U postupku je konverzija zemljišta i njegovo pretvaranje u organsizko, sve ono što skupimo na terenu Nacionalnog parka, koji obuhvata 16000 hektara, sremuš, borovnica, i pečurke od 50 do 60.000 tona su organskog porijekla”, kaže Aleksandar Kovač Nacionalnog parka “Sutjeska”.
Podsticaji za organsku proizvodnju u Republici Srpskoj iznose od 500 do 600 KM po hektaru, 200 KM za sto kvadrata zaštićenog prostora, 50 odsto od cijene sertifikata i kapitalna ulaganja za male poljopriredne proizvođače koji mogu da dobiju 5.000 KM za ulaganje u mehanizaciju.
Izvor: Akta.ba
