Najveće blago koje može posjedovati jedan narod, jeste očuvanje njegove tradicija, običaja i zanata kojima su se bavili njihovi preci. Kako ne bi došlo do zaborava, godinama unazad, starine su se prenosile s generacije na generaciju, kroz priče, primjere, ali i zanate.
Većina zanata u BiH na granici je nestajanja, no, tu su mladi entuzijasti koji se kroz razna udruženja bore protiv zaborava i nestajanja bh. tradicije i običaja.
Lijepu priču o čuvarima kulture donosimo iz Tešnja. Udruženje građana ”Sehara” Tešanj aktivno već 12 godina, kroz njegovanje i promociju tradicionalnih običaja i kulturno-historijskog nasljeđa, doprinosi stvaranju okruženja za jačanje svijesti o kulturnom identitetu, održivom razvoju kulturne baštine i obogaćivanju turističkih sadržaja na području općine i regiona.
– Udruženje građana „Sehara“ djeluje od 2009. godine, pravno, ali od 2010., krenuli smo s aktivnostima i aktivni smo u društvu. Naziv „Sehara“ je došao kao simbol naše tradicije, nešto što se vrijedno čuva, nešto što je skriveno od zaborava, što je vrijedno čuvanja.Tim tragom smo i mi došli do tog samog naziva- kazao je na početku našeg razgovora Miralem Alić, član udruženja od samog osnivanja, te dodao:
– Trenutno imamo 16 članova. Taj broj se povećava i smanjuje kao u svim udruženjima. Ljudi dođu, odu, aktivni su ili nisu. Mi imamo otprilike 10 aktivnih članova. Naše udruženje dosta vežu za očuvanje tradicionalnih zanata. Međutim, mi djelujemo na području običaja i tradicije kao i kulturno-historijskih znamenitosti, razvoju turizma,… Sve je to djelovanje našeg udruženja. Zanati su samo jedan dio onoga čime se mi bavimo, ali moram istaći da je najviše članova onih koji su zanatlije, potom imamo članova koji su profesori historije i aktivni su na tom polju, ali tu su i oni koji su projekt menadžeri. Mi radimo na očuvanju običaja i tradicije kroz različite segmente društva.
Čuvena Pekmezijada
Oktobar u Tešnju je poznat po čuvenoj Pekmezijadi, a organiziraju je upravo članovi ovog udruženja.
– Mi organiziramo Pekmezijadu, gdje je sam taj proizvod, pekmez, naša tradicija. Ovime želimo i pokušavamo staviti akcent na naš domaći, tradicionalni proizvod. Sve su to naši pokušaji, međutim, u to se treba uključiti cijela zajednica, koja mora biti jedinstvena, da bi se nešto sačuvalo od zaborava.
Tešanjsko područje je kroz historiju bilo poznato kao najveći proizvođač voća i prerađevina od voća koje se izvozilo čak širom Evrope. Tradicija pripreme slatkog i kiselog pekmeza tradicionalnom metodom na ovom prostoru se zadržala i danas. No, hoće li biti Pekmezijade ove godine pojasnio nam je Alić.
– Hoće li biti ovogodišnje Pekmezijade ili neće, ovisi od finansijskih sredstava, tehničkih uslova, tako da, nažalost, ne možemo 100 posto reći da će nešto biti i to me malo ražalosti. Mi ćemo se potruditi da toga bude. U razgovoru s ljudima svima je drago što se to organizuje, ali malo ko dođe i posjeti. To je sindrom naše sredine, da iz ćoška posmatra, ali da dođe i posjeti, učestvuje i da doprinos, teško. Ne samo u ovom slučaju tako je i kod mnogih drugih događaja.
Nakon pandemije Corona virusa, karantene, zatvaranja ulica, gradova, ove godine primjetili smo veliki broj ljudi u Tešnju, s toga smo Alića upitali, smatra li da će biti veća posjeta ove godine.
– U ova dva mjeseca puno je ljudi koji su došli. Nama je drago kada ima više ljudi. Tešanj, generalno u nekim djelovima dana je pust. Sami turisti koji dolaze njima je onako neugodno kada šetaju sami čaršijom i voljeli bi nekoga sresti. Zbog toga i dolaze u grad. Osim samih građevina koje imamo, oni žele i nešto još da dožive. Tešanj je takva sredina i mislim da bi nakon pandemije moglo biti bolje. Imate ljude Tešnjake, koji nikada ne odlaze u gornji dio čaršije, ili ljude koji nikad ne odlaze u donji dio čaršije. Sve je to dio tradicije i običaja koje neko ima. Mi u Udruženju smo čak i to malo analizirali. Ti ljudi imaju neki svoj krug od 100 metara i to je nekako njihov život. Naše, ali i ostala udruženja pokušavamo sve to da ide nabolje, da ljudi izađu i da osjete svojim te manifestacije, pa vidjet ćemo. Pokušat ćemo i ove godine.
Vraćanje tradiciji
Iako postoje na ovom području, ali, jako su rijetki mladi koji su zainteresitani za stare zanate.
– Mi smo kroz različite projekte sa mladima koji su završili fakultet za produkt dizajn imali nekoliko radionica, gdje smo ih spojili sa zanatlijama i mislim da se nešto pomjera naprijed. Mladi produkt dizajneri znaju da se ti tradicionalni zanati mogu prilagoditi modernom tržištu. Mislim da se nešto pomjera ka naprijed. I sami primjetite da je mnogo u upotrebi tih kućnih predmeta sa starim bosanskim motivima. Ljudi se polako vraćaju tradiciji.
On ističe da udruženje ima i veliku podršku lokalne zajednice.
– Imamo podršku lokalne zajednice i privrednika. Zaista tu moramo biti otvoreni i reći da ima. Mada niti jedno udruženje nije se izgradilo, kao u drugim mjestima, da ima po 12-13 zaposlenih. Takvo udruženje se može razvijati, raditi projekte i napredovati. Kod nas niti jedno udruženje nema profesionalno zaposlenu osobe, možda Udruženje privrednika da ima, ali to je sam pokazatelj koliko je nevladin sektor u Tešnju razvijen, odnosno nerazvijen. Sva naša udruženja imaju podršku od Općine, i od privrednika. Smatram da smo im već dosadili jer u jednom mjesecu sigurno imaju preko 100 zahtjeva za finansiranje. Možda je sada pravo vrijeme da se okrenemo na neke međunarodne projekte. Nije ni nama lako poslati zahtjev za pomoć, ali želimo da radimo nešto za lokalnu zajednicu, govori Alić te dodaje koji su im naredni planovi:
– Osim tih manifestacija koje organiziramo, Etno festivala koji okuplja tradicionalne zanate i Pekmezijade koja će okupiti proizvođače naših poljoprivrednih proizvoda, radionica starih zanata, planiramo ponovo napraviti i radionicu s mladima. Pored toga članovi smo mreža organizacija civilnog društva, koja okuplja sve nevladine organizacije na nivou BiH i radi na očuvanju kulturne baštine naše zemlje, i nematerijalne i materijalne. „Sehara“ je član te velike mreže, jedina iz Tešnja i pokušat ćemo da utječemo i na sisteme vlasti da nevladin sektor bude zastupljen u procesima očuvanja, a ne samo ministarstva. Želimo da se nevladin sektor uzme u obzir, jer je on glas civilnog društva, glas ljudi, koji kroz vlast ne mogu reći svoje ciljeve, zahtjeve, i ostvariti nešto u društvu.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
