Cijene povrća kod nas prate poskupljenja na svjetskom tržištu. Jedan od razloga je i odustajanje od poljoprivredne proizvodnje, iako bilježimo i pozitivne primjere.
U fojničkom naselju Pločari Polje, poznatom po proizvodnji krompira, zahvaljujući porodici Mračkić i uzgoj autohtone tikve stambolke postaje dominantan u poljoprivrednoj proizvodnji. Od ovoga živi ova osmočlana porodica, piše Federalna.ba.
Na imanju porodice Mračkić u Pločari Polju nadomak Fojnice sunčani jesenji dani koriste se za prikupljanje plodova sa oko 200 duluma zasijanih usjeva. Ova je godina kažu bila rodna, te im dala rekordnih 300 tona krompira, 40 tona luka i drugih kultura. No, ono čime se posebno ponose je 30 tona tikve.
Bez ikakvih dodataka
– Tikvu najviše prodajemo za pitu, a iz ostataka koje ne prodamo povadimo košpice koje prodamo, i to je to. Što se tiče stambolke, imamo dvije sorte. Najviše preferiramo krupnu, bijelu, glatku, autohtonu stambolku koja se najčešće peče – priča Mirnes Mračkić.
Dok s ponosom govori o ovoj autohtonoj sorti čija težina doseže i do 40 kilograma, ističe zdravstvene prednosti ovog povrća, koje ne trpi hemikalije i može biti proizvedeno isključivo na prirodan način.
Kako ističe, tikva se uzgaja bez ikakvih dodataka, bilo kakve hemije.
– Potrebno je samo stajsko đubrivo, fino zemljište. Radim to iz zadovoljstva, i što radim – radim kako treba – dodaje Mirnes.
Nije jednostavan posao
Dvadeset godina rada na zemlji, nastavljajući porodičnu tradiciju, nije jednostavan posao, priča Mirnes, ali ukoliko se radi s ljubavlju, itekako je isplativ. Još kada bi bio adekvatno podržan, bilo bi, kaže, i mnogo više proizvođača. Srednjobosanski poljopoprivrednici su, tvrdi, i u najtežem položaju zbog lošeg sistema poticaja, kojeg za proizvođače krompira i tikve, nema.
– SBK zadnjih deset godina nije izdvojio niti jednu marku podrške. Da su bar malo zainteresovani. Neka izvrše provjeru, onaj koji radi – daj mu, onaj ko ne radi – ne moraš mu ni dati – poručuje.
I dok čeka svoje mjesto u pravilniku o poticajima, Mirnes, za razliku od velikog broja mladih koji odlaze, ne odustaje. Iako mu država nije osigurala ni zagarantovan otkup, koji nerijetko ugrozi i uvozni lobi, u krizi on vidi svoju šansu. Jer kaže, tek dolazi problem za hranu pa će, nada se, oni najuporniji koji su istrajali poput njega, biti bolje prepoznati.
