Tešanj je oduvijek bio grad u kojem je vladao jedan red, u kojem se cijenilo svoje, a poštivalo drugo i drugačije. Ljepota ovog gradića iz „srca Bosne“ leži u harmoniji različitosti.
Na malom prostoru od svega nekoliko metara mogu se vidjeti džamija, pravoslavna i katolička crkva, koje predstavljaju jedan od rijetkih primjera suživota ljudi različitih vjera i ubjeđenja.
Tešanj je grad koji tradicionalno baštini međusobno uvažavanje svake od religija koje gravitiraju na ovim prostorima. U toj harmoniji odgojene su brojne generacije koje vrijedno čuvaju tu različitost kao bogatstvo i kao snagu.
Da se tolerancija, različitost i suživot prenosi s generacije na generaciju, te da poštivanje drugog i drugačijeg leži u odgoju, dokaz su i tešanjski gimnazijalci Lucija Mandić i Haris Užičanin. Oni su zajedno sa svojim vršnjacima, na kreativan način uspjeli prikazati svu ljepotu i snagu ovog kraja.
Naime, krajem oktobra učenici Gimnazije “Musa Ćazim Ćatić” iz Tešnja su u organizaciji Vijeća učenika, pokazali kako čuvaju kulturnu i historijsku baštinu Bosne i Hercegovine. Gimnazijalci su u različitim tradicionalnim nošnjama, uspješno realizirali ideju nove tešanjske razglednice. Na fotografijama su prikazali tri nošnje ovih prostora, a to su bosanska, srpska odnosno glamočka i hrvatska sa područja Usore.
– Dosadilo nam je da gledamo da naša škola preuzima neke fotografije sa interneta povodom državnih praznika u vidu čestitki. To nas je potaknulo da napravimo svoju, jedinstvenu čestitku, pa smo se odlučili za ovu opciju u kojoj smo predstavili kulturnu i historijsku baštinu naše države, a samim tim i da naše učenike uključimo u neku vannastavnu aktivnost. Ovime smo pokazali ljubav prema domovini a ujedno imamo i vlastitu čestitku – kazao nam je Haris Užičanin učenik drugog razreda.
Lucija Mandić kazala je da je cilj ovog projekta bio približiti mladima narodnu nošnju ovog kraja.
– Dosta nas je i član nekog kulturno umjetničkog društva. Ja sam član KUD-a „Izudin Mulabećirović-Izo“ iz Jelaha, dok ih ima dosta i iz KUD-a „Pobjeda“. Na ovaj način smo htjeli da napravimo neku malu saradnju, ali i da približimo učenicima da nije sramota obući narodnu nošnju, te dodaje koliko su mladi zainteresirani za očuvanje kulturno-historijske baštine.
– Različite su reakcije kada ih pozovemo na ovakve akcije, kao i različit odziv. Uglavnom djevojke će uvijek reagirati malo pozitivnije, dok dječaci to izbjegavaju. Naš cilj jeste da svima podjednako približimo kulturu, nošnje i igre.
Jednakog mišljanja je i Haris.
– Mala je zainteresiranost naših vršnjaka za kulturu i historiju, jer unazad nekoliko godina, kako sam član jednog udruženja građana, i koliko god naš plan bio da organiziramo neka kulturna dešavanja, odiv na njih je ipak mali. Primjer toga je i ovaj projekat. Kada smo započeli na radu s njim samo su se neki odazvali, drugi da je to neka šala, ali tu su i oni koji odskaču od sistema.
Lucija i Haris otkrili su nam kakve su to reakcije bile građana.
– To su nam zaista bili posebni momenti. Ja sam na to navikla, dok ostali nisu, bilo nam je jako lijepo, srca su nam bila puna kada smo vidjeli koliko to ljudima znači i kako su ljudi reagirali. Prilazili su nam ljudi iz Zagreba, slikali su se s nama, na Gradini nam je prišao par iz Australije prišao i slikao nas, kao i jedan Italijan koji je izrazio želju da se fotografiše s nama.
Lucija smatra da bi bilo lijepo da ima više i češće ovakvih akcija.
– Definitivno bi trebalo da ima više ovakvih projekata. Ukoliko ih bude bit će zanimljivo i građanima, pogotovo starijima, jer će ih vratiti u te neke dane, možda će se probuditi osjećaj jedinstva kojeg trebamo prikazivati, jer ipak BiH kao ovakva država, tri naroda, želimo ovime da ih ujedinimo.
Za sam kraj, Haris nam je otkrio kako je želja mladih da grade, a ne ruše mostove između sebe.
– Ja imam različite krvi u svom porodičnom stablu i smatram da nas ta različitost čini bogatim, jer bogatstvo je u različitosti. Ovim smo pokazali da cjenimo i poštujemo hrvatsku, srpsku i bosansku nošnju i kulturu ovih prostora. Ovime želimo ujediniti i idemo tim stazama da spajamo ali i gradimo nove mostove. Smatram da trebamo više raditi da se povezujemo jer to je želja nas mladih, to nam je mnogo ljepše, izolirani smo od tih političkih situacija i ne želimo da nas te vijesti dotiču.
Osim Lucije i Harisa na projektu su još radili i Sunita Agić, Adnan Salkičević, Amina Braković, Ibrahim Mahmutefendić, Amila Mehinović, Tarik Merdić, Merima Halilović i Denaj Agić.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
