„Objavljeni strašni detalji: Dva nasilnika tukli supruge, jedan prijetio da će ubiti i nju i djecu“; „Zenica: Optužen da je sjekirom lupao po kući jer mu nevjenčana supruga nije dala novac“; „Žena u Bihaću fizički napala muža i sve prijavila policiji: Muž pobjegao od kuće, pa se vratio“; „Iznervirao se prateći izbore u BiH, pa stolicom nasrnuo na suprugu i udarao kćerku“, neki su od naslova koje smo u proteklih mjesec dana čitali u medijima širom BiH.
Nasilje u porodici postalo je gorući problem našeg društva, koji je odavno izašao iz privatne u javnu sferu, a sigurne kuće i centri za podršku žrtvama imaju sve više posla. Tačan broj žrtava nasilja u Bosni i Hercegovini nije moguće utvrditi, s obzirom na to da se one i dalje veoma rijetko odlučuju za traženje pomoći. O ovome smo razgovarali s Amirom Srkalovićem, inspektorom Policijske uprave Tešanj, zadužen za poslove nasilja u porodici.
„U odnosu na vrijeme pandemije i sada, brojke su gotovo na istom nivou. Godišnje procesuiramo oko 20 do 30 krivičnih djela. Prijava bude i više, međutim, razne okolnosti utječu da neke od prijava ne budu dokumentovane i u konačnici procesuirane. U ovoj godini dokumentovali smo i dostavili Tužilaštvu oko 17 krivičnih djela nasilje u porodici, a do sada tri su već odbačene, zbog odustajanja od svjedočenja od strane žrtava nasilja u porodici. To je jedna problematika koja utječe na sami tok postupaka i procesuiranja nasilnika.“
Zbog čega žrtva odustaje od prijave nasilnika i svjedočenja, za ZOS radio govorila je Nermina Vehabović-Rudež, psiholog i psihoterapeut u Centru za mentalno zdravlje u Visokom.
„Žrtve uglavnom odustaju nakon prijave, jer se tada desi strah da će život biti gori nego što je bio, a neka izvjesnost je bolja od neke neizvjesnosti. Koliko god tu bio prisutan razgovor i davanje perspektive da život može biti bolji, mi koji psihološki radimo sa žrtvama, znamo da je strah tu negdje prisutan i ne pravimo nikakav pritisak, nego dajemo širinu i obrazloženje šta je to kada se desi izlazak iz nasilnog odnosa i koliko je to značajno, ali da za to treba strpljenje. Razumijem žrtve kada odustanu u ovom segmentu kada očekuju da se odmah sve riješi. Ono što želim da poručim žrtvama i što im uvijek poručujem jeste da vjeruju u sistem, jer ja tako žeim da vjerujem i trudim se da taj sistem uvedem. Davanjem vjere žrtvama da sistem ipak radi, sve više žrtava se javi.“
Za rješavanje problema nasilja u porodici kao složenog društvenog problema neophodan je multidisciplinaran i multisektorski pristup policije, Centra za socijalni rad, zdravstvenih ustanova, pravosuđa, drugih ustanova, nevladinih organizacija i medija.
Upravo iz tog razloga početkom juna ove godine u Općini Tešanj potpisan je usvojeni Protokol o postupanju u slučaju nasilja u porodici. Cilj ovog dokumenta je da se efikasnije djeluje na sprečavanju nastanka nasilja, efikasnijoj zaštiti žrtava nasilja i sankcionisanju počinilaca nasilja u porodici. Nakon što je potpisan Protokol Općinski načelnik je svojim Rješenjem imenovao Multidisciplinarni tim koji će raditi na prevenciji i zaštiti žrtava nasilja u porodici, te o svemu jednom godišnje izvještavati Općinskog načelnika i Općinsko vijeće Tešanj.
Danas sa početkom u 10 sati, u prostorijama Općine Tešanj, održan je još jedan u nizu radno-edukativni sastanak Multidisciplinarnog tima. Sastanku su između ostalih prisustvovali predstavnici Općinskog suda, Policijske stanice Tešanj, JU CSR Tešanj, JU Dom zdravlja, Fatima Bećirović predstavnica Gender centra Vlade FBiH, Darija Musa socijalna radnica iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja i Nermina Vehabović-Rudež Psiholog i psihoterapeut u Centru za mentalno zdravlje u Visokom. Na ovom sastanku, kao i na prethodnim razgovaralo se o tome kako i na koji način što adekvatnije pristupiti žrtvama nasilja, ali i njihovim počiniteljima.
Kako su naglasili na današnjem sastanku jako je bitna saradnja svih institucija, jer svako izostajanje jednog od segmenata u saradnji može izazvati teže posljedice za žrtvu i doći do težih posljedica nasilja u porodici.
