Japanski i italijanski naučnici predložili su metodu uspavljivanja uplakane bebe za samo 13 minuta. Tvrde da će roditelj dijete smiriti tako što će ga držati u naručju i pritom se kretati te ga, nakon što zaspi, neće prenaglo staviti u krevetić.
Dijete treba priljubiti uz tijelo i nositi ga pet minuta ujednačenim tempom bez naglih pokreta, napisali su naučnici u časopisu “Current Biology”. Kad dijete zaspi roditelj ga i dalje treba držati u naručju te ostati sjediti još pet do osam minuta prije nego što ga stavi u kolijevku.
– Mnogi roditelji pate zato što im dojenčad noću plače. To je velik problem, posebno za neiskusne roditelje, koji može znatno podići nivo roditeljskog stresa i u rijetkim slučajevima čak dovesti do zlostavljanja djeteta – rekla je jedna od autorica studije Kumi Kuroda sa naučnog instituta Riken u Japanu.
Kuroda i njene kolege su pratili kako djeca reagiraju u četiri situacije: dok ih majke drže u naručju istovremeno se krećući, dok ih drže u naručju u sjedećem položaju, dok leže u dječjem krevetiću i u situaciji kad se nježno ljulja. Njihovo ponašanje snimale su kamere, a uređaji za EKG mjerili su im otkucaje srca.
Uplakana djeca smirila su se već nakon 30 sekundi nošenja, a otkucaji srca su im usporili. Sva su djeca prestala plakati, a pola ih je zaspalo. No, kad su ih majke odmah stave u krevetić, gotovo ih se trećina probudila već za 20 sekundi. Vjerovatnost da će se probuditi bila je mnogo manja kad su ih majke nakon uspavljivanja držale u naručju još nekoliko minuta.
Sličan smirujući učinak imalo je stavljanje djeteta u krevetić za ljuljanje. Suprotno je bilo ako su majke pokušale smiriti dijete sjedeći s njim u naručju ili ako su ga položile u krevetić. Otkucaji srca u tim situacijama odmah su im porasli, a isto se dogodilo ako je majka naglo prestala hodati. Iako je svaka beba drugačija, ova je tehnika pokazala najviše uspjeha među rasplakanim bebama.
Premda su u studiji sudjelovale samo majke, Kuroda smatra da bi reakcija beba bila jednaka i s očevima ili nekom trećom osobom koja ih čuva. Naučnici smatraju da su se djeca smirila zahvaljujući takozvanom odgovoru na prenošenje, svojstvenom sisavcima koji se rađaju bespomoćni. Takvi sisavci, a ljudi su među njima, zahtijevaju roditeljsku brigu i hranjenje dugo vremena.
Kad, na primjer, majka mačka ili pas podignu svoje mlade držeći ih za vrat i prenose ih na drugu lokaciju, mladunčad nagonski postane pasivna, zbije se, uvuče stražnje noge i rep, a rad srca i disanje im se uspore. To majci olakšava prenošenje i pospješuje preživljavanje.
Pošto je u ovom istraživanju učestvoval samo 21 dijete, naučnici napominju da njihove rezultate treba potvrditi opsežnijim.
Izvor: Coolstyle
