Nasilje nad djecom je globalno pitanje javnog zdravstva, s ozbiljnim društvenim, ekonomskim, fizičkim i emocionalnim posljedicama. Fizičko nasilje je najprisutnije, ali prate ga i slučajevi emocionalnog i seksualnog nasilja nad djecom.
Od svih navedenih oblika nasilja, o seksualnom nasilju se najmanje govori i jedno je od najvećih tabua, što povećava mogućnost da djeca postanu žrtve seksualnog nasilja.
– To treba pogledati u kontekstu gdje živimo, kakve su vrijednosti, kakve su tradicije, kako se gleda na seksualno, odnosno reproduktivno zdravlje, kako se posmatra sama seksualnost. Sve je to jako važno. Seksualnost se gleda kao nešto sramotno, izolovano od čovjeka. Samim tim, kroz odgoj i socijalizaciju se ne radi na obrazovanju o seksualnosti, seksualnom zdravlju, reproduktivnom zdravlju te zbog toga imamo puno štete. Takve teme se nekada u kućama uopće ne otvaraju. Zato je priča o tome “ko donosi djecu” nešto što djeca saznaju od svojih prijatelja ili preko interneta, što je opasno jer onda mogu steći kriva iskustva. Zbog toga se lahko dolazi do seksualnog nasilja jer seksualno nasilje nije samo seksualni čin već i traženje fotografija, slanje fotografija, korištenje riječi koje vuku na seksualnost, maltretiranje tim istim riječima, seksualne neumjesne ponude. Postavlja se pitanje kako će dijete znati odgovoriti na takve ponude, ako se u kući ne govori o seksualnosti kao dijelu života svakog čovjeka? Čitava priča o nasilju je takva da ima pogrešna utemeljenja, a to je da je žrtva kriva za to što joj se dešava – objasnila je psihologinja i psihoterapeutkinja Nermina Vehabović-Rudež.
Slučajevi koji su tragično završili u BiH su u velikom procentu imali tzv. “online etiologiju”, a seksualno nasilje kao i svako drugo može da nosi trajne fizičke i psihičke posljedice te nerijetko je da za posljedicu ima i smrt.
– Sa roditeljima konstantno treba razgovarati o ovoj temi i upućivati ih da svoju djecu što je više moguće udaljavaju od društvenih mreža do perioda njihove punoljetnosti. Djeca već u najranijim stadijima svog života počinju koristiti društvene mreže, nekada i uz dopuštenje roditelja, ali najčešće u neznanju roditelja, što ih prvobitno dovodi u opasnost narušavanja privatnosti kao i do rizika od daljnjih iskorištavanja djece. S druge strane, prosvjetni radnici prolaze poprilično slabe sistematske preglede na kojima se odvija razgovor sa psihologom – kazao je Vedad Krajina, magistar razredne nastave.
U današnjem vrijemenu seksualno nasilje, zlostavljanje i iskorištavanje maloljetnika najčešće je na društvenim mrežama. Zbog nedovoljne educiranosti roditelja i nastavnog osoblja Udruženje “Facultas za prosperitet mladih” je pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke organizovalo stručno-edukativnu radionicu pod nazivom “Efikasne zaštitne mjere od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece i sistemsko razvijanje kompetitivnosti roditelja i stučnjaka u prepoznavanju rizičnih faktora izloženosti djeteta seksualnom nasilju”.
Jedan od predavača je bio i Vedad Krajina, koji ističe da su najveća opasnost seksualnog iskorištavanja djece društvene mreže.
Na pitanja kako možemo znati da je neko psihički sposoban da radi u razredu sa djecom te kako možemo znati da psihički labilne osobe neće iskoristiti dijete upravo u odjeljenjima, Krajina ističe da se ova pitanja trebaju sistemski riješiti, gdje će takve osobe biti uklonjene iz obrazovanja tj. neće im se dopustiti da pristupe učionicama.
Međutim, seksualno nasilje nije zastupljeno samo na internetu, ono se dešava u svim sferama društva, čak i u vjerskim ustanovama.
– Nisu samo obrazovne ustanove podložne ovim pitanjima. Nažalost, seksualno iskorištavanje se dešava i u drugim društvenim sferama. Vjerske institucije su također pogođene ovim problemom. Nažalost, često se takvi događaji pokušavaju sakriti upravo od vjerskih poglavara. Na svu sreću svijest o ovakvim problemima se polahko podiže u našem društvu. Dokaz tome su i osnivanje mobilnih timova po školama, koji imaju upravo taj zadatak da prepoznaju razne oblike ponašanja djece. Sve se to može postići sa razrednim voditeljem, ali i roditelj je neizostavan faktor – poručio je Krajina.
Djeca koja su žrtve seksualnog nasilja i zlostavljanja imaju doživotne traume koje mogu čak dovesti i do samoubistva.
– Na djeci se uvijek može vidjeti da li nešto nije dobro, ako se primijeti nešto takvo, potrebno je odmah reagovati. Djeca kroz rad najbolje mogu pokazati određeni problem. Crtež je jedan od takvih načina. Položaj djeteta na crtežu, radnja na crtežu, boja koju dijete koristi mogu nam dosta toga reći o trenutnom stanju djeteta. Brzina vremena u kojem živimo dovodi do toga da mnogi roditelji zapostavljaju svoju djecu. Roditeljima se uvijek treba skretati pažnja da što više komuniciraju sa svojom djecom i pokušaju odgonetnuti eventualne probleme – dodao je magistar razredne nastave Krajina.
Vehabović-Rudež upozorava da se dječija aktivnost na društvenim mrežama mora pratiti, ali i da se o ovoj temi treba razgovarati kako u kući, tako i u školi kako bi djeca naučila kako se zaštititi te kako bi bili svjesni toga šta se može desiti.
Međunarodni forum solidarnosti – EMMAUS je 2017. godine objavio “Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u digitalnom okruženju u BiH” u kojem se navodi da je BiH, kada su u pitanju krivična djela koja se odnose na seksualno iskorištavanje i seksualnu zloupotrebu djece i zaštita djece – žrtava i svjedoka ovih djela, uspostavila pravni okvir.
On u skladu sa političko-administrativnim ustrojstvom ima četiri krivična zakona (Krivični zakon BiH, Krivični zakon Federacije BiH, Krivični zakon Republike Srpske i Krivični zakon Brčko Distrikta BiH) koji inkriminišu radnje seksualnog nasilja nad djecom.
Taođer, kao značajan primjer nastojanja da se djeca što efikasnije zaštite od svih oblika nasilja, a samim tim i zloupotreba putem informaciono-komunikacionih tehnologija u BiH, doneseno je nekoliko strateških dokumenata, poput Strategije za borbu protiv nasilja nad djecom u BiH, Akcionog plana za djecu BiH i Akcionog plana za poboljšanje sistema za zaštitu od dječije pornografije i drugih oblika seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe djece putem informacionih i komunikacionih tehnologija u BiH, piše Faktor.
