Veliki broj mladih ljudi u Bosni i Hercegovini izložen je online nasilju koje nerijetko rezultira samoubistvom. Jedan takav slučaj desio se nedavno u Laktašima, gdje je mladić od 22 godine izvršio samoubistvo zbog ismijavanja na društvenim mrežama. Sve je više ovakvih situacija, a zakon o internet nasilju na državnom nivou još uvijek ne postoji.
Piše: Sumeja Mehmedović
Trend cyber bullyinga, odnosno internetskog nasilja, posljednjih godina sve je prisutniji i na našim prostorima. Cyber nasilje je zlostavljanje korištenjem digitalnih tehnologija i može se događati na društvenim mrežama, platformama za dopisivanje i igranje igrica te mobilnim telefonima. Riječ je o ponašanju koje se ponavlja s namjerom zastrašivanja, izazivanja bijesa ili sramoćenja onih koji su na meti. Zakon koji bi regulisao i sankcionisao ovakav vid nasilja na nivou države Bosne i Hercegovine ne postoji, a građani i građanke su prepušteni sami sebi u borbi sa online nasiljem i govorom mržnje koji se širi putem interneta. Zbog toga su razna udruženja i organizacije civilnih društava preuzela ulogu pružanja podrške i educiranja mladih ljudi u borbi protiv online nasilja. Jedno takvo udruženje postoji i u Kalesiji. Predsjednica Udruženja mladih “Trik” Kalesija Merima Osmanović kaže da se o ovakvim temama jako često priča te da su mladi slobodni da traže pomoć.
“Naše Udruženje pruža podršku mladim osobama kroz razne edukacije o prevenciji govora mržnje ali i edukacije o mentalnom zdravlju koje podrazumijevaju razne vježbe, mehanizme zaštite, načine relaksacije i slično. U našem Udruženju se redovno održavaju ovakve aktivnosti, gdje dovodimo stručne osobe iz date oblasti da rade sa mladima na ove teme. Moram istaći da je situacija znatno bolja i da ove teme nisu više taboo u našoj zajednici i da se sve više govori otvorenije o svim pitanjima a posebno o ovim.“ – ističe Osmanović.
Merima također smatra da su mladi više izloženi govoru mržnje na internetu nego u stvarnom svijetu, te da nevladina udruženja i organizacije mogu pomoći u smanjenju širenja govora mržnje.
„Razlog zašto je to tako je upravo zbog toga što nasilnici imaju više hrabrosti i smjelosti da šire govor mržnje preko društvenih mreža nego što bi to uradili uživo, te samim tim imamo više anonimnih osoba koji se kriju iza tastatura. Civilni sektor može raditi na način da kroz društvene mreže organizuje neke informativne sesije koristeći alate kako bi uticali na podizanje svijesti o prevenciji govora mržnje, te da edukuju djecu u osnovnim i srednjim školama o tome šta je to govor mržnje i kako prevenirati isti.“
Govor mržnje i online nasilje se može pronaći i u medijima, najčešće u komentarima na društvenim mrežama raznih domaćih ali i stranih portala. Amela Delić Aščić, profesorica na odsjeku za žurnalistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli kaže da internet mediji funkcionišu na principu samoregulacije, a da sami portali nemaju dovoljno osoblja koje bi vodilo računa o brisanju komentara.
„Internet mediji funkcionišu na principu samoregulacije u Bosni i Hercegovini, što znači da portali mogu, ali i ne moraju, pratiti komentare svojih korisnika koji koriste govor mržnje i na vrijeme ih eliminisati. Također, nerijetko, portali nemaju ni dovoljno osoblja koje bi se bavilo administriranjem komentara. Mnogi portali su anonimni, nemaju impersume, neki su i kreirani radi diskreditacije osoba, grupa, zajednica, naroda. S druge strane, tu su i društvene mreže na kojima se svakodnevno postavljaju brojni komentari mržnje koji se brzo šire.“ – ističe Delić Aščić.
Ona također navodi da iz perpspektive medijske etike, mediji trebaju voditi računa o komentarima u kojima se širi govor mržnje na njihovim portalima. Također, ne bi trebali prenositi izjave političara i drugih osoba koje šire govor mržnje i time im davati društveni značaj. Ali s druge strane, postoji i tržišna logika na koju mediji računaju i moraju misliti jer ovise od oglašivača i broja korisnika koji ih prate.
„Pozicija medija je prilično teška, još uvijek nema dobrih rješenja za finansiranje medija u online okruženju kada su informacije uglavnom besplatne, a s druge strane etički izazovi svakodnevno su sve brojniji i odluke se moraju donositi u sekundama, zbog čega često i dođe do propusta. Mediji mogu barem u medijskom sadržaju filtrirati objavljene informacije i na taj način isključivati one koje sadrže govor mržnje, mogu mijenjati vrijednosti na osnovu kojih biraju vijesti u skladu sa savremenim trendovima, odnosno umjesto negativnih, fokusirati se na konstruktivnije vijesti o kojima govore komunikolozi, a mogu uložiti i u administriranje komentara, zahtijevati transparentnost u komentarisanju (ime i prezime povezano na društvene mreže). Ipak, teško je kontrolisali lične profile na društvenim mrežama, kao i anonimne portale.“
Poslije svega ovoga postavlja se pitanje kako se zaštiti od online nasilja i govora mržnje? Iako taj problem institucijonalno još uvijek nije riješen, u Bosni i Hercegovini postoji Plavi telefon, savjetodavna linija za djecu i mlade. Plavi telefon je prvenstveno namijenjen djeci koja osjećaju da ih neko iz njihove okoline na bilo koji način zlostavlja (tuče, vrijeđa, naziva pogrdnim imenima, prilazi im na seksualno neprihvatljiv način…) ili zanemaruje i za one koji znaju ili su vidjeli da je neko dijete zlostavljano i zanemareno. Pored problema nasilja, linija je otvorena za sve probleme koje djeca imaju, a o kojima nemaju sa kim da razgovaraju i od koga da zatraže podršku i pomoć. Plavi telefon je anonimna linija, a tim stručnjaka je tu da pruži podršku svima onima kojima je ona i potrebna. Broj Plavog telefona je 080 05 03 05, a poziv je besplatan iz svih mreža Bosne i Hercegovine.
Izvor: mreza-mira.net
