Mnogi znaju kazati kako je uz podršku porodice i okoline sve moguće, a da je zaista tako dokaz je i jedanaestogodišnja Klara Džido iz Usore, koja je već počla nizati značajne muzičke uspjehe.
Učenica je trećeg razreda Paralelne osnovne glazbene škole “Ivan fra Frano Jukić” u klasi nastavnika Benjamina Hasanića. Svirati klavir odlučila se gledajući strica i rodice kako sviraju, te se i kod nje probudila želja za sviranjem ovog instrumenta.
„Klara ima dvije sestre. Starija sestra ne svira, a mlađa je nedavno upisala glazbenu školu i svira gitaru. Stric je čini mi se inicijativa svega ovoga. Njegove cure sve sviraju, tako da je Klara imala od koga da vidi i nauči. Kada smo dobili poziv da se prijavi na sate klavira prvo smo vidjeli da li ona to želi ili ne želi. Ja sam kao dijete imala ogromnu želju da naučim, ali nikada nisam naučila. S obzirom da u porodici četiri uzrasta već sviraju klavir, i to profesionalno, imala je doticaja s tim. Tako je krenula u glazbenu školu i pokazala veliku želju za tim“, kazala je na početku našeg razgovora Klarina mama Martina.
Iako zbog Covid-a nije imala priliku ići na mnoga natjecanja, jer se nisu ni održavala. Ipak na ona, na koja je otišla, nije se vratila bez ostvarenih rezultata.
„Na prvo natjecanje smo otišli u drugom razredu. Planirali smo već i pred kraj prvog razreda, ali tada je već i Corona bila pa nisu neka natjecanja ni održavana. Kod nje se pokazao interes za klavir i naprednije je gradivo svirala, pa sam onda odlučio zašto već ne otići na neko natjecanje i zašto da se ne promovira sama Klara, ali i da ona vidi kako je svirati u nekoj velikoj sali, na koncertnom klaviru, da upozna drugare i da shvati da se u suštini natječe sama sa sobom, a ne recimo sa drugarima. Svi mogu svirati isto gradivo ili drugo, ali postoje neke stvari koje mora zadovoljiti u nekoj epohi ili u nekom poglavlju kojeg svira ili samog nekog kompozitora“, kazao je Klarin nastavnik, Benjamin Hasanić, te dodao:
„Naše prvo natjecanje bilo je u Bijeljini, Internacionalno natjecanje Primavera, kada smo osvojili drugu nagradu. Generalno nismo razmišljali da osvojimo neku nagradu, nismo išli s tom mišlju, nego čisto da predstavimo našu školu, općinu, da Klara vidi kako je to svirati na takmičenjima.”
Prije nekoliko mjeseci Klara je imala priliku biti i na Internacionalnom natjecanju Mozart. Žiri kojeg su sačinjavali glazbeni stručnjaci i pijanisti iz Rusije, Makedonije, Indonezije, Srbije te BiH dodijelili su Klari 92,50 boda.
„Ljetos smo učestvovali na Internacionalnom natjecanju Mozart, gdje su članovi bili iz Rusije, Makedonije, Indonezije, Srbije te BiH i tu je osvojila prvu nagradu sa 92,5 boda. Bilo je prelijepo. Spremali smo se za to i vidim da Klara jako brzo prelazi gradivo. Vidim da ima volje i analitički lijepo pristupamo. Ona ne svira samo od note do note, jer mislim da bi generalno svi tako mogli naučiti, nego ono što ona izvodi ona to i zna. Trenutno i ne priča baš toliko, ali muzikom iskaže osjećanja i nema lažne emocije, nego baš kako ona to osjeća ona tako i svira“, dodao je nastavnik Benjamin.
Jedanaestogodišnja Klara i nastavnik Benjamin otkrili su nam i kako su se pripremali za ovo natjecanje.
„Bilo mi je lijepo na natjecanju, upoznala sam i svoje vršnjake. Haljinu koju sam nosila bila je pastelno ljubičasta. Prije natjecanja vježbali smo takt po takt, tempo i dinamiku. Bila je tu i artikulacija i gotovo svaki dan smo vježbali.“
Koliko je bitna roditeljska podrška da bi dijete bilo što uspješnije u onome što želi i voli kazala nam je Martina.
„Jako je bitno, da oba roditelja učestvuju i pomažu djetetu, pogotovo danas, kada smo svi pod nekim stresom i stalno nam je neka trka-frka, mora postojati ta neka organizacija. Treba dijete redovno voditi na glazbene sate koji su pored škole, a i mi je nismo forsirali, nego je baš imala veliku želju, tako da je u tome moraš podržavati. Ne možete dijete u nešto gurati što ona ne bi ili što joj se ne sviđa“, kazala je Martina, te dodala:
„Klara ne svira samo program koji je u glazbenoj školi. Ona svira i neke modernije pjesme. Sebi izvuče note i odsvira na klaviru kada je kući. Ne voli mnogo da se hvali, pa nastavnik nije sa svim upućen. Ona obožava svirati kada je dobro raspoložena i kad je kod kuće dobar ručak. Onda sjedne za klavir i svira kada je u svom fazonu.“
Mnogo puta smo mogli čuti rečenicu kako muzika spaja ljude, a to nam je potvrdio i nastavnik Benjamin.
„Apsolutno da spaja. Dat ću vam samo jedan primjer. Nedavno sam učestvovao na koncertu duhovne muzike i nenadajući se, sreo sam četiri do pet osoba koje su zajedno samnom studirale, a nismo ni znali da ćemo uopće biti na istom događaju. Mislim da će i Klara za nekih godinu, dok još odraste i ako ima namjeru da upiše srednju glazbenu školu, sigurno sresti neke svoje vršnjake koje je sada upoznala na tim nekim takmičenjima i to je stvarno jedna lijepa priča.“
Benjamin nam je kazao i da je muzikom moguće graditi mostove prema drugom i drugačijem.
„Naša škola nalazi se na tako lijepom položaju, u Žabljaku (op.a. općina Usora), pa zbog toga imamo i dosta đaka sa područja Tešnja, Jelaha, čak i iz Matuzića i Šija, a to je sve naravno i zbog naših rezulatata. Tu su sva djeca. Suvišno je sada i govoriti o njihovim imenima, kad je dovoljno reći da su tu sva djeca sa šireg područja Tešnja i neki drugih općina.“
Klarina mama Martina smatra da je ljubav u svemu što radiš najbitnija.
„ Sve što ljubav spaja to čovjek ne može da razdvoji. Sve što voliš da radiš i čemu težiš, nije ti bitno ko je, šta je i odakle je, bitno je da to što radiš pokažeš na najbolji mogući način. Onda se sve događa samo od sebe. Tako je i sa svakom umjetnošću na ovom svijetu.“
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
