Grupa pozitivnih žena iz mjesne zajednice Bobare-Drinčići-Blaževci, sa područja općine Tešanj, došla je na ideju da oformi udruženje „Merdžan“.
Iako je Udruženje nastalo 2020. godine, za veoma kratko vrijeme su uspjeli implementirati veliki broj projekata. Njihova predsjednica kazala nam je da su u Udruženje svi dobrodošli, bez obzira na nacionalnost. Prioritet su im pružiti djeci i mladima priliku za druženje u njihovoj mjesnoj zajednici.
– Motiv za osnivanje ovog Udruženja dugo je bio prisutan, ali se nismo odvažile da ga osnujemo i registrujemo. U jeku pandemije, gdje su svi bili zauzeti i u svojim kućama, došla sam na ideju da pozovem nekoliko mojih prijateljica i tako smo osnovale Udruženje „Merdžan“. Imamo mnogo aktivnosti i svakim danom ih je sve više. Prioritet „Merdžana“ jesu djeca, omladina, pa žene. S obzirom da ovdje živim više od dvadeset godina, moja djeca nisu imala priliku da se druže na ovaj način. Odlazili smo u Jelah i Tešanj, gdje se trenirala gimnastika i rukomet. S toga sam odlučila da se pobrinem za ovu bobarsku djecu koja su tu, da nam oni budu vodilja. Zbog toga sam osnovala i folklornu sekciju, dobro nam ide i već smo imali prve nastupe – kazala nam je Nermina Bašić, profesorica razredne nastave, predsjednica i jedna od osnivačica „Merdžana“.
Gabrijela Glavaš u Udruženju je tek tri mjeseca, no, podjednako učestvuje i radi na svim aktivnostima.
– Bila mi je želja da upoznam sve ljude koji žive ovdje samnom, jer ovdje nisam išla u školu, nego u Sivšu, gdje je sve bilo odvojeno od samog početka. Kako sam vidjela kod gospođe Nermine objave na Facebooku, to me privuklo i zainteresiralo, jer kroz svakodnevni rad se provlače teme, aktivnosti, ekološka osvještenost, predavanja za djecu i odrasle. Sviđa mi se što Udruženje ima radionice za djecu i što imamo mnogo isplaniranih aktivnosti. Jedna od mojih aktivnosti koje želim slijedeće godine da održim jeste da napravim mali turnir u stonom tenisu, koji ćemo održati u domu u Blaževcima koji je obnovljen prije 3-4 godine – kazala nam je Gabrijela, te dodaje:
– Želimo kroz Udruženje prikazati da su u njega svi dobrodošli, ne želimo praviti nikakve razlike i želimo graditi jedan lijep i miran suživot, u kojem ćemo imat svi isti cilj, a to je da prije svega budemo ljudi, da pomažemo jedni drugima, družimo se jedni s drugima.
Gabrijelina želja bila je da se druži sa svojim komšijama, da uči o njihovoj religiji.
– Okružena sam ljudima svih vjeroispovjesti, pravoslavcima, muslimanima i ljudima moje vjere, katolicima. Tako sam i odgajana i takve su mi komšije i susjedi. Moji roditelji i ja ne pravimo nikakvu razliku. Meni najbolji i prvi komšija kojeg imam je Nihad, tako da o tome nemam mnogo toga za reć. Moja želja je bila, da naučim šta to oni rade za Bajram, šta je to džamija, šta ima u džamiji, kako s djecom i kako se slavi, da upoznamo kulturu jedni drugih.
Koliko se u ovoj mjesnoj zajednici svi druže i pomažu za praznike govori nam Nermina.
– Moja komšinica Borka bi često rekla: „Ne vidim te, hajde dođi na kafu“, ja joj odgovorim da je ramazan i da imamo određeno vrijeme kad jedemo i pijemo. Ona mi odgovori da kada se iftarim dođem kod nje i da će mi napraviti kafu poslije iftara. To mi je bilo nešto posebno. Isto tako za Uskrs dođe i donese jaja za djevojčice i mi se svi obradujemo kao da je naš praznik. Tako i svoju djecu učim. Mi smo teritorijalno velika mjesna zajednica, ali nemamo mnogo stanovništa. Zbog toga sam se uvijek trudila da svima to približim. Mnogo donacija smo dobili od naših komšija, za naš „Merdžan“ gdje oni to smatraju svojim, jer su svi ovi stariji, koji su još uvijek tu među nama, dolaze i posjećuju ove starije. Mojoj svekrvi dođe i Kaja, i Ruža, one se idalje posjećuju. Mi mlađi radimo i imamo mnogo obaveza, pa nam je „Merdžan“ jedina prilika za takva druženja.
U toku ljeta realizirale su zanimljiv projekat, te kroz kulinarstvo približile različitosti njihovih žena.
– Ljetos smo imali projekat pod nazivom „Poštujmo različitosti Pousorskih žena“, gdje smo kroz kulinarska umijeća, razmjenjivnje recepata, pravljenje kolača, približile različitosti. Borka nam je napravila fantastične pekmezli hurmašice, koje ni moja nana ne bi bolje napravila. Zaista smo uživali i bila mi je velika čast da uključim sve naše komšije. Jer mi živimo jedni s drugima, a ne jedni pored drugih.
Aktivnosti će imati i za predstojeći Božić.
– Za Božić planiramo nešto pripremiti za naše komšije. Sve one su naše članice, ali će ipak biti naši gosti. Danas sam rezervisala kostim za Djeda Mraza, neko će i to raditi, bit će tombola šaljivog karaktera. Cilj druženja nam je da se svi nasmijemo, a one će nas počastiti svojim božićnim kolačima. Može li biti ljepše? Suživot, tolerancija, razumjevanje, jer smo mi zajedno odrasli. Gabrijela je ranije pored moje kuće stalno prolazila, ali je ja nisam poznavala. Znala sam joj majku i ostalu rodbinu, ali nju nisam. Žao mi je što djece ovdje nema i više. Sada će svi oni doći u svoj rodni kraj i žao bi mi bilo da ne upoznaju ovo ovdje. Gabrijela je jedna od rijetkih, koja je željela da se podruži s mojim kćerkama, da upozna sve to, ali nije imala prilike sve do sad.
Gabrijelina želja je da i ostali slijede njihov primjer.
– Vjerujem da ćemo s vremenom biti više prepoznatljivi, te da će se više mladih uključiti i da ćemo biti u prilici upoznati kulture jedni drugih. Nadam se da će i ostali vidjeti naš primjer, da će se i u ostalim općinama i mjesniom zajednicama, žene i omladina, pokrenuti i napraviti neko zajedništvo. Jer mnogo je ljepše raditi i živjeti u zajedništvu.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
