Brat i sestra umjesto da napuste BiH, odlučili su da se bave dimnjačarstvom

/

Iako gotovo polovina mladih ljudi u Bosni i Hercegovini, njih 51,5% žele napustiti svoju zemlju, Marinko Cvjetković iz Petrova je odlučio da ostane na svom ognjištu i pokrene vlastiti biznis. Uz iskustvo bivanja u inostranstvu i činjenicu da je od njegovih 15 drugara samo četvoro danas u Petrovu, on marljivo radi kao dimnjačar, stvarajući pretpostavku života za sebe i svoju porodicu.

„Želja i volja za dokazivanjem da se i ovdje može živjeti ostavile su me na svojoj rodnoj grudi. I ovdje se može zaraditi i dobro živjeti, a ne samo u Evropi.“- priča Marinko.

Ovoj odluci je doprinijela i karijera fudbalskog sudije savezne kategorije, jer poslije toliko zalaganja, truda i odricanja, Marinku je bilo žao da sve to napusti i ode vani, krenuvši ispočetka. Kada je dao otkaz na poslu koji je radio, uz nekoliko prethodnih odbijenica na Policijskoj akademiji, odlučio se za pokretanje vlastitog biznisa. Iako su djed i otac vjerovali u njega, majka je bila skeptična priča Marinko, no ideja je realizovana i on vodi svoj obrt već tri godine. Umjesto državnog posla koji je sanjao, Marinko je odlučio da postane preduzetnik, Dimnjačar „Praško“. Svoj posao opisuje kao spoj tradicionalnog i modernog, jer je zaboravljenom zanatu, uz savremeni pristup, tehnologiju i marketing dao novo ruho.

„Ideja se rodila iz potrebe da pomažem starijem komšiluku. Mnogo mladih se odselio iz Petrova, ljudi su stari i nisu mogli sami sebi nešto uraditi. Ja sam bio najmlađi u stambenoj zgradi i jedini sam smio da se penjem po krovu i čistim dimnjake. U međuvremenu se javila želja za novim saznanjima, potrazi alata, usavršavanju i malo po malo hobi sam pretvorio u biznis od kojeg živimo supruga i ja.“- priča naš sagovornik.

Marinku u poslu pomaže njegova petnaestogodišnja sestra, koja je s njim krenula kako bi mu pravila društvo u vožnji, a onda je naučila mnogo toga i sada je sposobna i sama da očisti dimnjak. Stalno je s njim, osim kada ima školske obaveze i trening.

Dimnjačarstvo, kao i većina starih zanata kod nas su zanemareni i izumiru. U Republici Srpskoj ima samo nekoliko registrovanih dimnjačara. Mladi se slabo odlučuju da budu kovači, krojači, obućari, uradi… uprkos potrebi tržišta. Iako veliki broj mladih ljudi nakon srednje škole upiše i završi studije, ne mogu svi da se zaposle u struci za koju su se školovali.

„Ljudi ne vole da se isprljaju i da budu u prašini. To utiče i na zdravlje, ali postoje maske kojima se možete zaštititi. Mladi uglavnom misle da je sreća sjediti u kancelariji za kompjuterom i da je to uspjeh u životu. Ne kažem da nije i ne osuđujem nikoga, jer svi imaju pravo na svoj izbor, ali zanat je zanat.“- kaže Marinko.

Budući da je prvi dimnjačar u svojoj okolini, zanat je morao učiti kod kolege Jadranka Đurića iz Brčkog koji mu je pokazao prve dimnjačarske korake, kao i pokojnog kolege Selima Ekmečića iz Sarajeva, te Demira Halimića iz Zenice, uz završavanje škole. I Udruženje dimnjačara u BiH koje broji oko 20-ak članova mu je pomoglo u nabavci opreme i sticanju dimnjačarskih vještina. Kao i sva ostala tehnologija, čišćenje dimnjaka je napredovalo. Radi se savremenim alatom s najniže tačke na dimnjaku, bez penjanja na krov i spuštanja kugle kroz dimnjak, bez prljanja i prašine. Rijetke su situacije na kojima se današnji dimnjačari penju na krov, priča Marinko.

Govoreći o izazovima sa kojim se susretao tokom pokretanja biznisa, Cvjetković kao najveći problem ističe to što država nema sluha za mlade preduzetnike. On je odbijen sa Zavoda za zapošljavanje zbog nedostatka finansijskih sredstava, što je po njegovom mišljenju pregrub odgovor, s obzirom na to da dimnjačarska djelatnost postoji u Zakonu BiH i RS-a i definisane su stavke o dimnjačarskoj djelatnosti, odnosno obavezi čišćenja dimnjaka. Kada je dobio odbijenicu od Zavoda, uputio je svojoj opštini dopis za doniranjem sredstava za nabavu alata, ali je i tu odbijen. Na razumijevanje je naišao kod Omladinske banke BiH,  gdje je aplicirao za pokretanje biznisa i dobio jedan grant od 2 000 KM, a kasnije dodatni od 3 000 KM. To je bio dovoljno za nabavku jednog dijela alata, a za ostalo je trebalo mnogo ulaganja, jer samo jedna dimnjačarska kamera košta 16 000 KM, a na početku biznisa potreban je alat, automobil, sredstva za marketing i još mnogo toga.

Veliki izazov za našeg sagovornika je i bila administracija prilikom registrovanja obrta, jer se dugo čeka na određene papire i dozvole, po koje se lično mora ići, a sve to oduzima vrijeme koje bi on proveo na terenu.

Svake zime svjedočimo velikom broju požara koji se dese zbog zapaljenih dimnjaka. Naš sagovornik ističe da na čišćenje dimnjaka treba gledati kao na registraciju automobila, jer je jednom godišnje bolje izdvojiti određena finansijska sredstva za čišćenje, nego da jedna vatrena stihija proguta sve što su ljudi godinama stvarali. Dimnjak je potrebno čistiti jednom godišnje, a neke i češće, zavisno od načina i vrste loženja. Problem je i što ljudi peći za loženje tretiraju kao kontejnere za smeće i u njih lože sav otpad, a tu je i pojava vlažnih drva, koja se najmanje 3 godine trebaju sušiti, prije upotrebe. U odnosu na zemlje Evrope, kod nas je svijest o čišćenju dimnjaka izrazito mala.

„U mom mjestu su se za pet dana desila tri zapaljenja dimnjaka. Dva su prošla bez posljedica, no jednom komšiji su ispucali zidovi u kući, uz urušenje dimnjaka. Čovjek je i sam na kraju rekao da dugo nije čistio dimnjak.“- kaže Marinko.

Iako je moderan dimnjačar, ljudi se i dalje hvataju za dugme kada ga vide i otkidaju mu dugmad s bluze, u vjeri da će nekome donijeti sreću. Njegova poruka za sve mlade je da shvate da nije sva sreća u Eurima i tuđem svijetu, jer kako kaže, tamo ljudi ostavljaju mladost gradeći drugu državu, a ne svoju.

„Volio bih da što više mladih ovdje pokuša pokrenuti vlastite biznise i ostane sa svojim roditeljima i porodicom, na svom.“- poručuje Marinko.

Izvor: Buka

Ukoliko imate vijest a želite to podijeliti s nama pošaljite nam sadržaj putem kontakt forme. Ako imate najavu događaja ili poznajete neku osobu o kojoj biste voljeli da čitate budite slobodni da nas kontaktirate. Osim kontakt forme Vaše materijale možete slati i putem vibera na broj 061/388-818


Povezani postovi

Zbunjujuća statistika: U BiH sve manje građana, a sve više birača?

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bosni...

Komisija za borbu protiv korupcije zakazala javna saslušanja, zašto je pod lupom Institut za mjeriteljstvo BiH

Komisija za borbu protiv korupcije Parlamentarne skupštine Bosne i...

Zakazana sjednica o pravilniku za utvrđivanje minimalca, evo šta očekuju poslodavci

Poslodavci su tražili da se na narednoj sjednici Ekonomsko-socijalnog...

Oduzet arsenal oružja, detonatori i droga, muškarac završio iza rešetaka

Policija je uhapsila Ž.S. iz Ugljevika kojem je određen...