U izdanju Centra za kulturu i obrazovanje upravo je objavljena knjiga Amira Brke »Kikina tešanjska Talija: sjećanje na Rifata Kantića«. Knjigu će predstaviti u petak 14. aprila, u programu u kojem će biti otvorena i izložba povodom 70-te godišnjice osnutka Pozorišta u Tešnju.
Pokrovitelj ovog izdanja je gosp. Haris Sejdić, a u nastavku donosimo odlomke iz recenzija akademika Gradimira Gojera i dr. Dželala Ibrakovića, profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu.
DŽELAL IBRAKOVIĆ:
Ljudski prisno, i stoga na beletriziran način, autor gradi svoje kazivanje o čovjeku koji je odrastao na pričama o ‘onom tamo’ ratu, a direktno sudjelovao u ovom posljednjem. Čovjek čijim je krvotokom tekla šekspirijanska tekućina i koji je održavao čudo zvano Pozorište u Tešnju – to je bio Rifat Kantić, i takav će biti zapamćen. […]
Ovom intimnom monografijom – dokumentom o Rifatu Kantiću autor uspostavlja samosvojan spomenik, podsjetnik na to da Mjesto čine ljudi koji su ga srcem prihvatili i u njega utkali ono najljepše što su mogli da iznesu. Neko književnim djelom, neko vakufom, tvornicom, inovacijom, naučnim doprinosom, sportskim uspjehom, a neko, kao Kiko, afirmacijom pozorišne umjetnosti kao reditelj, pisac, glumac, ali i kao producent kulturnog života u najširem smislu. I to je ta toplina i svjetlost izgaranja iskrenog čovjeka, zbog koje smo osjećali, a i dalje ćutimo dragost i toplinu u srcu. To će trajati, zahvaljujući i ovoj knjizi koja, uz sve ostale svoje vrijednosti, predstavlja nov i, ispostavilo se, vrlo produktivan pristup literaturi pisanoj ‘povodom’.
GRADIMIR GOJER:
Portretirajući Kantića kao ozbiljnog, čudesnog kozmopolitu ‘opkoljenog’ nezrelim i zlonamjernim političarima, svakojakim kalkulantima, ljudima koji nisu mogli shvatiti niti razumjeti naume i smjeranja talentiranog i obrazovanog čovjeka, Brka je napravio i neku vrstu sociološkog presjeka Tešnja u predratnom vremenu, tokom agresije i, naravno, u poraću. […]
Brka slika Kantića u trenucima dubokih ljudskih dilema, suočavanja sa nepravdama koje su mu in continuo priređivane od ljudi apsolutno nedoraslih njegovoj pameti i imaginaciji. Kantić je to uspravno podnosio i u predraću i u poraću. Ovo je knjiga u kojoj autor ljudski toplo, prijateljski i suradnički podiže svojevrsni spomenik Rifatu Kantiću Kiki kojeg, kao i mnoge Mozarte, nisu voljeli Salieriji, jer ih nisu niti razumjeli. Znalačka je ovo i ljudski duboko poštena esejizirana studija, kojom Amir Brka nastavlja iznimno uspješan niz čuvanja od zaborava čitavih predjela kulturne povijesti svoga grada.
