Iako se u entitetskim, ali i Zakonu o krivičnom postupku BiH, navodi da sudovi po završetku suđenja imaju maksimalno tri dana da objave presudu, u praksi se taj rok često probija.
“Pošto je presuda izrečena, sud će je odmah objaviti. Ako sud nije u mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu, odložiće objavljivanje presude najviše za tri dana i odrediće vrijeme i mjesto objavljivanja presude”, navodi se u Zakonu o krivičnom postupku BiH, u članu 286.
Isti rok za objavljivanje presude daje i Zakon o krivičnom postupku FBiH, i to u članu 301, te Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske, u članu 300.
Izvor “Nezavisnih novina” blizak pravosuđu ističe da se jedan od posljednjih primjera kršenja zakona dogodio u predmetu “Novalić i ostali”.
“Suđenje federalnom premijeru Fadilu Novaliću i ostalima u predmetu ‘Respiratori’ završeno je 22. marta, a presuda je izrečena 5. aprila. Zakon ne dozvoljava sudu da pretres okonča 22. marta, a da presudu objavi 5. aprila. Ta jasna zakonska odredba ne dozvoljava nikakva odstupanja od nje. Po kojem zakonu sud radi u ovom predmetu?”, pita sagovornik “Nezavisnih novina”.
O ovoj praksi razgovarali smo sa brojnim advokatima, koji napominju da slučaj “Novalić i drugi” nije usamljen, niti ovakvu praksu ima samo Sud BiH. Ima i onih koji kažu da se ne sjećaju kada je, primjera radi, Sud BiH ispoštovao rok koji je naveden u Zakonu o krivičnom postupku BiH.
Advokat Miloš Stevanović ističe da je zakonska imperativna odredba da sud isti dan po okončanju glavnog pretresa donese presudu.
“Ukoliko to ne uradi, ima rok od najduže tri dana da donese presudu u kompleksnijim predmetima”, navodi Stevanović.
Pratio je, dodaje, slučaj “Novalić i drugi” i prilično ga je iznenadilo to da je sud poprilično prekoračio takav rok, što se, tvrdi, dešava ne samo u Sudu BiH nego i u nižim sudovima.
“Kada je riječ o predmetu ‘Novalić i drugi’, moje mišljenje je da članovi Sudskog vijeća, kao što se i pokazalo, između sebe vjerovatno nisu imali saglasje po pitanju sudske odluke, pa je, pretpostavljam, to tražilo duži period za njihovu internu konsultaciju i odlučivanje”, kaže Stevanović za “Nezavisne novine”.
S druge strane, advokat Tatjana Savić kaže da se ovdje radi o instrukcionom roku, koji ne nosi nikakve posljedice, odnosno sankcije ako ne bude ispoštovan.
“Prema mom mišljenju, u složenim predmetima je i bolje da sud uzme više vremena, da podrobno razmotri predmet, nego da ishitreno donese odluku”, kazala je Savićeva za “Nezavisne novine”.
Iz Suda BiH se pravdaju da se kod njih procesuiraju naročito složeni predmeti, kako po svom činjeničnom opisu, broju optuženih, tako i po broju saslušanih svjedoka i uvedenih dokaza.
“Stoga nije uvijek moguće ispoštovati rok propisan odredbom člana 286. ZKP BiH, a opravdanost za ovakvo postupanje se cijeni u svakom pojedinačnom slučaju. Ovi zakonski propisi su orijentacione prirode i sudije odlučuju o roku za objavljivanje presude u skladu sa složenošću i obimnosti konkretnog predmeta”, kažu iz Suda BiH za “Nezavisne novine”.
Iz Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH rekli su nam da su pokrenuti postupci zbog kašnjenja u izradi presuda, ali nije bilo postupaka pokrenutih zbog kašnjenja u objavi odluka.
“Pri tome je potrebno napomenuti da kašnjenje u sprovođenju sudskih radnji mora biti značajnije i neopravdano”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz VSTS BiH.
