Nakon turbulentne 2022. godine kada smo svjedočili rekordnom poratu cijena struje i plina u cijeloj Evropi, potrošače je dočekala hladna i skupa sezone grijanja.
O cijenama energenata i zimi koja nam tek predstoji, ekonomisti nemaju optimistične vijesti, posebno jer vlasti, osim sporadičnih kratkoročnih mjera, ne nude nikakva sistematska rješenja.
A rješenje broj jedan za smanjenje računa za energiju kod građana je ulaganje u energetsku efikasnost.
S tim potezom bi se smanjio i broj socijalno siromašnih domaćinsatava, odnosno energetsko siromaštvo.
Primjera radi u Republici Srpskoj svi objekti čija izgradnja je započela nakon 1. januara 2016., a u Federciji BiH od 2017. godine moraju imati energetski sertifikat, bez kojeg ne mogu dobiti upotrebnu dozvolu.
Međutim, problem u velikoj potrošnji energije je u svim objektima koji su izgrađeni ranije i koji bi trebali da izvrše energetsku sanaciju.
Isto se odnosi i na individualne stambene objekte koji bi na godišnjem nivou trebali da troše između 60 i 90 kW/h po metru kvadratnom, međutim, potrošnja se kreće između 100 i 300 kW/h po metru kvadratnom.
Pa iako se pojam energetske efikasnosti i energetskog siromaštva počeo koristiti u domaćim zakonskim aktima i dalje nema dubinskog shvatanja i mjera za prevazilaženje problema energetskog siromaštva.
Zapravo, BiH još nema ni jasnu definiciju energetskog siromaštva, kojom se upoređuje koliko neko domaćinstvo ili pojedinac troši novca na energiju – električnu i toplotnu u odnosu na primanja koja ostvaruje, što je preduslov za kreiranje programa pomoći ugroženom stanovništvu.
ENERGETSKI SIROMAŠNO PREKO 50 POSTO GRAĐANA
Međutim, dva istraživanja kažu da je preko 50 posto svih domaćinstava u BiH energetski siromašno, odnosno da izdvajaju više od 15% svojih primanja kako bi izmirili račune za energiju.
Pojasnio je ovo docent doktor Milovan Kotur, profesor Mašinskog fakulteta u Banjaluci, referišući se na istraživanja provedena u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu tokom 2018., odnosno 2020. i 2021. godine.
Posebno je, kaže, indikativan primjer Tuzle, gdje je anketom na 10.000 domaćinstava ustanovljeno da je oko 43% domaćinstava energetski siromašno, a to su ona domaćinstva koja za energiju izdvajaju više od 15% svog dohotka. Ako, dodaje, uzmemo kriterijum EU koji kaže da su energetski siromašna ona domaćinstva koja troše više od 10 posto svojih mjesečnih prihoda na troškove koji se tiču električne energije, troškove grijanja i troškove hlađenja, dođe se do brojke da je u Tuzlanskom kantonu siromašno gotovo 70 posto domaćinstava.
“Jako veliki broj domaćinstava je, pokazalo je istraživanje tada, imalo primanja do 400 KM i ta domaćinstva su morala izdvojiti preko 30 posto svog budžeta za energetske potrebe. Oni sa primanjima do 560 KM izdvajali su do 30 posto svog budžeta, dok su oni koji su imali preko 1200 KM za energetske potrebe izdvajali do 10 posto svog budžeta. To znači da su, ako ćemo gledati granicu od 10 posto, koja se koristi u EU, sva domaćinstva sa budžetom ispod 1200 KM energetski ugrožena domaćinstva”, pojasnio je Kotur, napominjući da je u istraživanju provedenom u ZDK predviđeno da su prosječni troškovi za grijanje električnom energijom 115 KM, te se na osnovu toga parametra određivalo da li je neko domaćinstvo energetski siromašno ili ne.
Istraživanje na nivou BiH nije rađeno, ali su Katedra za termotehniku Mašinskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci i Međunarodno udruženje naučnih radnika − AIS, pokrenuli Anketu o energetskom siromaštvu i za sada mali uzorak napravljen na univerzitetu, pokazuje trendove koji ukazuju na energetsko siromaštvo.
ŠTA URADITI?
Za početak, kaže za BUKU profesor Mašinskog fakulteta Petar Gvero, trebalo bi nam neko tijelo koje bi se bavilo definisanjem i praćenjem energetskog siromaštva u BiH, koje bi predlagalo adekvatne mjere kako bi se ovo siromaštvo prevazilazilo, ali je prije svega ključno znati ko je sve ugrožen i u kakvim objektima živi.
“Većina razvijenih zemalja ima definisane kriterije, kao npr. ako se 10% ukupnih prihoda troši na energiju, onda ste energetski siromašni. Mi još uvijek nemamo usvojene takve kriterije, ali ako bi usvojili navedeni, imamo mnogo ljudi koji bi upali u kategoriju energetski. Socijalno siromašni ljudi su i energetski siromašni ali treba znati da je mnogo ljudi koji nisu socijalno siromašni, a energetski su siromašni. To stanje se u cijeloj Evropi drastično pogoršalo nakon pandemije i uslijed rata u Ukrajini i posebno je pogodilo tzv. srednju klasu. Eneretko siromaštvo je složen problem i njegovo rješavanje se postiže tehničkim, ekonomskim i socijalnim mjerama, uz pametno i sistemsko planiranje i podršku države”, jasan je Gvero.
ČEKAJUĆI POMOĆ EU
A da institucije ne znaju koliko je građana u BiH energetski siromašno jasno pokazuje i činjenica da 70 miliona eura koliko je još u aprilu stiglo za njih i dalje nije isplaćeno.
Još nisu gotove ni liste korisnika pomoći, iako je bilo planirano da jednokratna novčana pomoć bude podijeljena do jeseni, kako bi najugroženiji građani mogli osigurati neophodni ogrjev ili platiti račune za grijanje.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je tek ove sedmice potpisalo sporazum o saradnji sa UNDP BiH, čime su se kažu stekli uslovi za prve zvanične korake u realizaciji podjele pomoći iz EU programa pomoći za energetski siromašna domaćinstva.
U junu je iz ovog mistarstva rečeno da se građani novac mogu očekivati u predstojećoj sezoni grijanja, te da će pomoć dobiti minimalno 109.000 domaćinstava, a da je za tu namjenu na raspolaganju 64,5 miliona KM,
S druge strane u Republici Srpskoj su u julu uvedeni novi kriterijumi kojima se proširuje obuhvat korisnika na penzionere čija penzija ne prelazi 350 KM i bez obzira na to koliko su prosječna primanja članova njihovih domaćinstava.
Novi spiskovi još nisu objavljeni, niti se zna koliki će iznos pomoći građani dobijati.
Prema posljednjim informacijama, pomoć bi trebala biti isplaćena najkasnije do aprila naredne godine, piše BUKA.
