Disciplinski postupci koji se vode protiv nosilaca pravosudnih funkcija u BiH i dalje nemaju veći preventivni učinak.
Navedeno je to u izvještaju Evropske komisije o BiH za prošlu godinu, gdje se ističe da je tokom 2021. godine Kancelarija disciplinskog tužioca zaprimila 925 pritužbi, od čega 71 po službenoj dužnosti protiv nosilaca pravosudnih funkcija (28 odsto više nego 2020. godine) i podigla tek 35 disciplinskih tužbi, uključujući 10 protiv glavnih tužilaca i predsjednika sudova.
Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) BiH je, dodaje se, proveo 31 disciplinski postupak, od kojih je 25 rezultiralo disciplinskim mjerama, uključujući jedan premještaj na niže radno mjesto i 15 slučajeva smanjenja plate. Jedan sudija je tokom postupka podnio ostavku.
Podsjeća se da su neki slučajevi koji se odnose na rukovodioce pravosudnih institucija privukli veliku pažnju.
Tako je u oktobru 2021. godine Gordana Tadić, glavna tužiteljka Tužilaštva BiH, zbog disciplinskih prekršaja, konkretno zbog manipulacije dodjelom predmeta, premještena na mjesto tužioca, dok je Ranko Debevec, predsjednik Suda BiH, oslobođen po svim tačkama disciplinske tužbe.
“VSTS mora dosljedno primjenjivati kriterijume podobnosti kandidata za pravosudne funkcije, u skladu sa preporukama Komisije. Neispunjavanje kriterijuma podobnosti za posljedicu treba da ima nemogućnost napredovanja, odnosno nezadovoljavajuću ocjenu rada”, sugerisali su iz Evropske komisije.
Istaknuto je i da disciplinska ročišta i odluke moraju na efikasniji način doprijeti do šire javnosti. Poručeno je i da nije bilo napretka u otklanjanju manjkavosti koje se tiču sastava i potencijalnog sukoba interesa kod formiranja disciplinskih komisija.
“Potrebno je unaprijediti pravila i obuku o izvođenju dokaza pred disciplinskim komisijama u skladu sa preporukama Komisije, kao i ocjenu etičkih standarda”, navela je Evropska komisija.
Ivana Korajlić, izvršna direktorica “Transparency Internationala” za BiH, kaže da su tokom višegodišnjeg praćenja disciplinskih postupaka, što se odnosi na statističke pokazatelje, ali i pojedinačne postupke, ustanovili da je kaznena politika vrlo blaga.
“Ogromna većina sankcija koje se izriču su javna ili jednostavno samo opomena, pa čak imate i apsurdnu situaciju da se ispod javnih opomena ne navode imena i prezimena osoba koje su sankcionisane. Potpuno se gubi smisao javne opomene ako nije navedeno ko je konkretno opomenut. Zapravo, većina ide kroz opomene, a jedan dio kroz novčane sankcije u vidu odbitka određenog postotka od plate u vrlo niskom procentu, čak i za vrlo ozbiljne prekršaje. Slučajevi razrješenja su rijetkost i bude ih samo nekoliko svake godine”, kaže Korajlićeva za “Nezavisne novine”.
Stoga, kako dodaje, stoji konstatacija da sankcije nemaju nikakav odvraćajući efekat, a drugi problem je, ističe, sama kompleksnost ovakvih postupaka.
I novinar iz Banjaluke Nebojša Tomašević, koji od 2009. godine prati rad pravosuđa, ocjenjuje da je na mjestu upozorenje Evropske komisije da disciplinski postupci nemaju pozitivan efekat u pravosuđu.
“Nosioci pravosudnih funkcija obično budu kažnjeni odbijanjem od plate, ili premještajem na neko drugo mjesto za koje se ponekad na kraju ispostavi da je i bolje od prethodnog”, kaže Tomašević.
Osim toga, kako primjećuje, nema nikakve odgovornosti za propale sudske procese i pale optužnice zbog lošeg rada. Svjedoci smo, dodaje, da veliki procesi o procesuiranju kriminala, pogotovo korupcije, završavaju malim kaznama ili oslobađajućim presudama, a niko za to ne snosi odgovornost.
“Niko ne traži uzroke toga, već se sve svodi na ‘takvi su dokazi’, bez odgovornosti za one koji treba da prikupe i cijene takve dokaze i koji se ne upuštaju dublje u problem. Nedostatak odgovornosti u tom segmentu je, prema mom mišljenju, još porazniji nego male kazne u disciplinskim postupcima koje svakako ne utiču na nekog ko je sklon ‘muljanju i zloupotrebi položaja’ da to ne čini”, rekao je Tomašević za “Nezavisne novine“.
