Ista pitanja i iste dileme vise u zraku nakon svakog novog ubistva koje je moglo biti spriječeno, a o čemu su pojedinci, nevladine organizacije i eksperti govorili u bezbroj navrata do sada.
Nizama Hećimović koju je ubio Nermin Sulejmanović, te Emira Maslan koju je usmrtio bivši partner Anel Bećirović, te Sarajka Alma Kadić koju je godinama zlostavljao i ubio Eldin Hodžić, žene su koje, i pored više prijava za nasilje u porodici, sistem nije zaštitio.
Sudske odluke
Profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Nedžad Korajlić kaže za „Avaz“ da se na isti način kako se ponavljaju i naša pitanja, analize i preporuke, nažalost ponavljaju i ovakva krivična djela.
– To je žalosno i poražavajuće. Izgleda da su svi poklopili uši, pa i oni koji bi trebali da odlučuju o tome i izgleda da je ovo što mi radimo samo „mlaćenje prazne slame“. Ipak, mislim da nije, da mi moramo o tome da pričamo, glas akademske zajednice i medija mora doprijeti primarno do žrtava, ali i onih koji su u institucijama i koji svojim odlukama mogu osigurati rješenja na prevenciji i represivnom djelovanju – kaže profesor Korajlić.
Dodaje kako bh. vlasti i institucije moraju imati odgovorne i kompetentne kadrove, a ustanove za izvršavanje krivičnih sankcija moraju imati kapacitete za osuđene, kako ne bi ponovili krivično djelo.
– Da li u tom dijelu sudovi donose ispravne odluke? Sud radi na osnovu onoga što mu dostavi Tužilaštvo, a Tužilaštvo ono što mu dostavi policija. Često imamo situaciju da sudske odluke padaju, jer u lancu imamo grešku koja se ne smije ponavljati. Grešku u smislu prikupljanja činjenica koje mogu da posluže kao dokaz. Vjerujem u institucije sistema i građane, koji trebaju svakodnevno da prijavljuju bilo koji oblik nasilja, na poslu, u komšiluku ili bilo kom drugom mjestu. Moramo imati solidarnost u prijavljivanju ovih krivičnih djela – ističe Korajlić.
Manjak sredstava
Često nam se dešava da su žrtve femicida osobe koje su već bile podvrgnute nasilju, a izvršioci osobe koje su već bile osuđivane, a morale su biti pod pojačanom kontrolom.
– Tu pojačanu kontrolu moraju raditi i policija, i centri za socijalni rad, i druge institucije, ali izgleda da nemamo dovoljno kompetentnih osoba za takve zadatke. Mnogo policijskih službenika nedostaje u sistemu, neki su preopterećeni, a osuđenik je u mogućnosti da ponovi krivično djelo zbog našeg neodlučnog djelovanja, jer vlast ne osigurava dovoljno sredstava za školovanje ili dodatno usavršavanje službenika – kaže Korajlić.
Kaznena politika
Kaznena politika podložna je promjenama, zaključuje Korajlić, ali suštinski problem vidi u operativnoj kontroli potencijalnih izvršilaca. Problem je i u ranom prepoznavanju kriminalnog ponašanja, te odgovornosti i reakciji na svaki oblik nasilja u našem okruženju, piše Avaz.