Mladi diplomirani inženjer radiologije Ahmed Ohran prije nepune dvije godine postao je farmer, ali moderni.
Tako su to barem ocijenili njegovi prijatelji iz grada. U mjestu Bojska, na području Gornjeg Vakufa pokrenuo je farmu salersa, a na pitanje je li već imao neko iskustvo s poljoprivredom, odgovara: “Nikada!”
Ali, šta je Ahmeda potaklo na ovaj poduhvat u vremenu kada svi bježe sa sela?
“Nekada davno dedo i nena su držali pokoju kravicu, pa sam ja kao dijete iz grada tu dolazio, bilo mi je to zanimljivo, a također volim prirodu pa sam se odlučio na ovaj potez”, odgovara domaćin.
Danas već zna da je to bio pravi potez. Od novca prikupljenog radeći kao student van granica BiH, u januaru 2021. godine kupio je 17 grla s farme u Ključu. Sada već ima 35 salersa, a ovdje ne planira stati jer je potražnja za ovim govedima, kako kaže, nevjerovatna. Pokazao je to već njegov prvi oglas za prodaju šest grla u starosti od šest mjeseci, prije nekoliko dana.
“To su bila naša prva goveda za prodaju. U par dana imao sam 40 poziva. Rasprodali smo”, priča vlasnik Ohran – Salers Rancha za portal “Agroklub“.
Već na proljeće planira nabavku novih junica, bolje genetike, a uvešće ih iz Francuske. Širenje farme je kontinuirani plan.
“Imam rasplodnog bika na farmi, on zadužen za taj dio posla”, u šali odgovara.
Američki san ostvaruje u BiH
Za jednog farmera sa asfalta, pokazuje dobru informiranost. Pasmina, podsjeća, nije toliko zahtjevna, pa njegove krave čitavu godinu provode vani. Ranč je na 1.100 metara nadmorske visine, pa u zavisnosti od zime, oko sedam mjeseci goveda su na ispaši, a tokom zimskih mjeseci hrani ih isključivo sijenom.
“One većinom nađu neke kotline gdje se sakriju od vjetrova. Što se tiče teljenja, ne treba nikakva asistencija, same se tele i to je jedna od prednosti, dobar randman mesa imaju, telad budu sa majkama do 6-7 mjeseci starosti, onda idu dalje kupcima, tovljačima uglavnom”, dodaje Ahmed.
Od pašnjaka do stola
Deset kilometara površine ogradio je električnom žicom, koju jednom u pet dana obiđe. Zemljište je dijelom zakupljeno, privatno i državno, a ima nešto i svoje vlastite. Problema s divljači nema, jer je i sama pashmina goveda poludivlja, pa se uredno odbrane.
“Prošlo proljeće je medvjed dolazio, pokušao ih napasti, ali nije napravio nikakvu štetu. One su, kada se nađu u takvim situacijama, jako ujedinjene, brane stado i svoju telad”, kaže ovaj farmer koji ima velike planove, a posljednja investicija na ranču bila je izgradnja korala – američkog sistema za hvatanje goveda.
Posljednja investicija na ranču
“Boksovi su od drveta, gdje ih okupimo, onda one kroz tunel ulaze jedna po jedna i dođu do željezne zamke u koju se uhvate, tu veterinar odradi pregled, izvadi krv”, pojašnjava.
Uznoseći svoj dugoročni plan, priča nam, kako želi zaokružiti sistem proizvodnje – od pašnjaka do stola.
“Oteljeno na farmi i do same klaonice da pružim kupcima proizvod, meso”, precizira.
Na farmi nema zaposlemih. O govedima brine sam, a kada on nije tu u pomoć pritekne rođak iz sela. Najbitnije je, ističe, obići ih jednom na dan, vidjeli je li sve uredno i jesu li sve na broju.
