Tešanj, mali gradić, za koji stranci imaju običaj kazati da je u srcu Bosne, poznat je kao pravo malo privredno čudo. Bogat je kulturno historijskim nasljeđem, netaknutom prirodom, mineralnom vodom, stranim i domaćim kompanijama. No, kao što svi znamo, jedan grad ne čine zgrade, zidovi, niti luksuzna imanja, nego ljudi koji tu žive.
Tešnjake odlikuje hrabrost, ustrajnost, požrtvovanost, srdačnost i mnogo empatije prema drugima. Kada se neko od stanovnika nađe u nevolji, tu je uvijek prvi komšija da pomogne, ali i ostalo lokalno stanovništvo. Jedan od njih je i junak ove naše priče, kojeg u sve društvene projekte vuče želja za pomaganjem “svojim” ljudima.
On je Adnan Spahić, lokalni automehaničar, koji taj posao radi još od 2001. godine.
– Trenutno obnašam funkciju predsjednika savjeta mjesne zajednice Dobropolje-Mekiš, ali me svi poznaju kao automehaničara, jer taj posao radim još od 2001. godine. Od 2008., sam svoj posao specijalizirao i uglavnom radim automatske mjenjače. U svojoj radionici, remontujem mjenjače, te oni odavde idu u drugi prostor gdje se ugrađuju i dalje eksploatiraju – kazao nam je Adnan, te dodaje da se u rad u mjesnoj zajednici uključio na poziv njemu dragih ljudi.
– U rad mjesne zajednice sam se uključio na poziv meni dragih ljudi. To su ljudi koje ja nisam mogao odbiti i prihvatio sam tu obavezu, ali i veliku odgovornost. Kroz rad smo nailazili na različite probleme, koje smo svi zajedno i rješavali. Jedan od problema, ali i brzog rješenja, jeste izgradnja kuće za naše komšije, porodicu Blagojević, koji su ostali bez krova nad glavom. Početkom septembra, dok su oni bili u obližnjoj šumi, gdje su otišli da prikupe drva za zimu, na njihovoj kući izbio je požar. Kada su se vratili, požar je već zahvatio veliki dio kuće, pa je tako četvero mališana ostalo bez krova nad glavom.
Kuća za Blagojeviće
Do tada, bezbrižne dane malih Blagojevića, prekinuo je požar na njihovom domu. Živjeli su u šupi, gdje su ranije držali stoku. Šestočlana porodica, roditelji, tri dječaka i najmlađa djevojčica, do poziva u pomoć, bili su bez vode, kupatila, struje. Brzom reakcijom Adnana, ali i lokalnog stanovništva, dobili su dom dostojan čovjeka.
– Na svu sreću da u ovom požaru nije bilo žrtava niti povrijeđenih. Nakon saznanja da je njihovu kuću zadesio požar, kao predstavnik mjesne zajednice s kolegama iz Savjeta izašao sam na lice mjesta. Tamo smo zatekli zgarište i četvero mališana, koji su dane provodili u šupi. Emotivno potresen, do tada neiskusan s toliko velikom humanitarnom akcijom, pokrenuo sam akciju, koja je hvala Bogu urodila plodom. Zahvalan sam svim učesnicima, donatorima i ljudima dobre volje, koji su pomogli da se prije kiša, hladnog vremena i minusa za njih izgradi dom. Akciju smo realizirali, napravili kuću i djecu zbrinuli – govori nam Spahić.
Pored Adnana, u akciju se uključilo i lokalno stanovništvo, tako da je na kući Blagojevića ostalo da se uradi još fasada, kako bi dom bio u potpunosti gotov.
– Unazad mjesec i po djeca su na toplom i zbrinuta. Znate kako kažu, kad je namjera dobra, okolnosti se same redaju. Tako je bilo i kod nas. Kada bi nam zatrebao određeni materijal ili nešto od stvari, u tom momentu bi nam se javio neko i baš to što nam je potrebno donirao. Mi smo za nekih 15 dana od poziva počeli realizaciju gradnje kuće, koja je tekla u najboljem redu. Na kući je ostalo da se postavi stiropor i fasada. Za taj dio obezbjeđena su sredstva, ali čekamo da se zidovi isuše, tačnije lijepo vrijeme i proljeće, kako bi bili spremni za taj dio radova.
Udruženje Osmijeh
Osim automehaničarskog posla od kojeg zarađuje za život, te rada u mjesnoj zajednici, Adnan je nedavno pokrenuo Udruženje roditelja djece s teškoćama u razvoju “Osmijeh”, kako bi se poboljšao status ove populacije. Jedan od ciljeva Udruženja je praćenje nedostataka u radu i komunikaciji sa ovom djecom, te konstantno nastojanje da se primijećeni nedostaci u društvu pravovremeno otklone i unaprijedi kvaliteta života djece s teškoćama u razvoju.
– Udruženje “Osmijeh” smo osnovali prije mjesec dana i trenutno brojimo nekih dvadesetak članova. Cilj ovog našeg Udruženja, jeste da probudimo svijest, kako sredine tako i nadležnih institucija, kako bi poboljšali kvalitet života ove populacije na prostoru općine Tešanj. Do sada smo nailazili na razumijevanje i mislim da ćemo napraviti dobar posao kada su u pitanju naša djeca. Za prvi kvartal ove godine planirano je da se organizira jedan okrugli stol, koji će uključiti Načelnika Općine, predstavnike zdravstva i školastva, kao i njihove ministre, predstavnike nekih drugih udruženja, kako bismo što bolje obradili ovu temu i na što bolji način dali svoj maksimum, podigli svijest građana, te institucija o potrebama djece s teškoćama u razvoju, na najviši mogući nivo.
U našem kraju, Adnan Spahić je jedan od najboljih automehaničara kada su u pitanju automatski mjenjači. Može se reći da je on pravi majstor svog zanata, te od njega savjete, ali i mjenjače traže drugi automehaničari. Iako je imao brojne pozive iz inostranstva, da zbog kvalitetnog i dobro obavljenog posla ode raditi van granica BiH, na to nije pristao. Želja mu je, kako kaže, dati doprinos svojoj zajednici.
– Nekoliko puta su mi nudili, da odem za inostranstvo, međutim, nisam pristao. Kao dijete sam bio ovdje i proživio rat u BiH. Volim ovu zemlju, ovaj narod, čak sam i jedan od posljednje generacije koja je služila vojni rok. Odbio sam ponude iz inostranstva, jer sam već sebi obezbjedio egzistenciju i fin život u BiH. Ne želim da idem vani, hoću da dam svoj doprinos, kako bi poboljšali kvalitet života u našoj lokalnoj sredini.
