Osobe treće životne dobi se jako često smatraju toliko starima da ih se poistovjećuje sa ljudima koji su u penziji i uživaju u svojoj starosti. No, prema definicijama treće životne dobi, ono počinje već nakon pedesete godine. Sami penzioneri su česta tema medija ali najčešće su to teme koje ukazuju da većina njih jedva preživljava sa minimalnim penzijama i da su na rubu siromaštva.
Prema statističkim podacima tokom 2022.godina na području ZDK živjelo je 62 134 dok je na području općine Tešanj bio 5581 penzioner. ZDK zvanično nema ni jedan centar za zdravo staranje što je praksa u drugim sredinama. Osobe treće životne dobi su najčešće prepuštene same sebi ili nekim udruženjima.
Jedan od naših sagovornika bio je i Husein Galijašević iz Tešnja, koji je penzioner već 16 godina. Kako je istakao na samom početku razgovora pokušao je osmisliti svoje vrijeme u penziji pa je iz tih razloga nabavio računar i printer.
“Ja sam poslije toga pisao Tešanjski dnevnik, pisao sam neke knjige, objavljivao na portalima razne tekstove. Eto, to je bilo neko moje zadovoljstvo, kroz koje sam ja obezbjeđivao komunikaciju s ljudima. To je bilo u tom mentalnom smislu, jer jedna je stvar sigurna, kad dođete u penziju morate voditi računa o dvije stvari, mentalnoj i fizičkoj kondiciji. Jer kada “trofira” ovaj gore kojim mislimo i sad pričamo, njemu povratka nema. Mišiće nekako možete vratiti, a mozak nikako.”
Prema riječima Huseina Galijaševića, penzionerima u Tešnju je neophodna kafana u kojoj bi se okupljali, kao i šetalište, ali neophodne su i radionice koje bi informacijski opismenile osobe treće životne dobi.
Sa druge strane mnogo je onih penzionera koji su nastavili da rade i nakon službenog odlaska u penziju. Kako nam je ispričala Ismeta Hatibović koja je već 15 godina u penziji ona se nikada nije osjećala kao penzioner te je istakla:
“Ja taj moment nisam ni doživjela. Ja posljednji dan kad sam radila u Centru za kulturu, sutradan sam došla kao vanjski saradnik. Prema tome, ja nisam imala prelazni period penzionera.”
Ogromna većina koja je pratila uvodne priče u ovaj tekst je imala iste stavove da penzionerima prije svega nedostaju materijalna sredstva za bolji život. Upravo ta materijalna sredstva su bila povod da i naša slijedeća sagovornica nakon odlaska u penziju pokuša naći angažman u cilju obezbjeđenja boljih uslova za život.
“Otišla sam u prijevremenu penziju, naravno u to vrijeme je bila privatizacija, pa je negdje čovjek vagao da li je bolje da ode iole zdrav ili da ostane sa tim pritiskom privatizacije. Moja penzija tada je iznosila negdje oko 380 maraka. Nakon 8-9 godina, evo u dobar čas, moja penzija iznosi 580 maraka. Živim u stanu, režije su prilično velike, tako da nisam imala vremena bilo šta da osjećam, nego sam krenula da tražim neki dodatni posao. Hvala Bogu, zdravlje me je služilo pa i do dan danas radim ono što znam, ono što mogu,” – kazala nam je Edina Artuković, penzionerka iz Tešnja.
Penzioneri o svemu navedenom nisu imali različita razmišljanja, a evo i nekoliko njihovih komentara:
Prema informacijama koje smo prikupili do ovog trenutka na prostoru općine Tešanj nije bilo inicijative za osnivanje Centra za zdravo starenje. U Tešnju, kroz Strategiju razvoja je definisana i briga o nemoćnim osobama i rehabilitacija starih i iznemoglih lica kao jedan od strateških ciljeva a uz finansijsku podršku Općine Tešanj. Ovakav vid podrške ima oko 100 lica godišnje a mjere provodi Centar za socijalni rad Tešanj.
I dok većina manjih gradova u BiH nema Centra za zdravo starenje pozitivan primjer dolazi iz Modriče. U ovoj opštini Centar za zdravo staranje funkcionira još od 2015, godine. u okviru projekta promocije mreže za zdravo starenje, a kompletan projekat je finansiran od strane Europske unije i UNDP-a.
Kako su nam pojasnili iz UNDP-a u BiH kroz projekat ReLOaD2 odobravaju se grantovi organizacijama civilnog društva za projektne prijedloge koji su odobreni u okviru javnih poziva koje objavljuju zajednički sa partnerima (općinama/opštinama ili gradovima),a te organizacije rade na implementaciji.
“Konkretno sada imamo slučaj u gradu Bihaću da organizacija implementira projekat u okviru kojeg će se u njihovim prostorijama formirati nešto što će služiti kao centar u kojem će se osobe treće životne dobi okupljati i posjećivati različite radionice,” – precizirano je iz UNDP.
Prema riječima Svjetlana Gajić, koja je voditelj Centra za zdravo starenje u Modriči ovaj Centar trenutno okuplja 130 članova i svi su stariji od 60 godina. Prvenstvena uloga centra je poboljšanje kvaliteta života osoba treće životne dobi kao i njihova socijalna uključenost.
“U našem centru imamo razne aktivnosti koje smo podijelili kroz sekcije. Prva i osnovna sekcija je preventivno-korektivna gimnastika koju provodimo svakodnevno kroz vježbe prilagođene njihovom zdravstvenom stanju. Također, naši članovi imaju mogućnost da u svakom trenutku provjere krvni pritisak, da izmjere šećer i tjelesnu težinu. Povremeno organizujemo i dolazak ljekara iz Doma zdravlja Modriča koji drže predavanje na razne teme koje su bliske njihovom zdravstvenom stanju,” – ističe Gajićeva.
Osobe treće životne dobi mogu usvojiti ili unaprijediti svoja znanja iz oblasti informatičke pismenosti što im olakšava kontakt sa njihovom rodbinom i prijateljima. Tu su još muzička, kulinarska i kreativna sekcija koje djeluju u ovom centru.
“S obzirom da su to osobe koje su starije od 60 godina i imaju mnogo iskustva sa tradicionalnim ručnim radovima, imamo tu časove pletenja, heklanja, veza kao i razne radionice kao što su dekupaž, radionice za slikanje. Od početka otvaranja imamo određeni broj članova koji su redovni i koji dolaze svakodnevno jer na taj način centar je u stvari njihova druga kuća u kojoj se osjećaju korisno, aktivno, a samim tim i poboljšavaju i održavaju kvalitet svog života,” – pojašnjava nam Svjetlana.
Ovaj Centar za zdravo starenje se finansira kroz određenu podršku opštine Modriča, ali i projektima koje sami implementiraju. Ističu da trenutni kapaciteti prostora koji imaju ne zadovoljavaju sve njihove potrebe jer imaju veliki broj članova. Kako su pojasnili očekuju da se i ovaj problem uskoro riješi.
Iako su jedini centar ovog tipa u Republici Srpskoj nadaju se da će njihov primjer uskoro slijediti i druge opštine/gradovi. Kako nam je na kraju pojasnila Svjetlana Gajić, penzioneri zaista zaslužuju ovakve centre koji im mogu omogućiti kvalitetan i ispunjen život.
Ni u sjedištu Zeničko-dobojskog kantona odnosno Zenici nema centra za zdravo staranje. Ali postoje entuzijasti koji su bili spremni izboriti se sami za sebe. Jedna od takvih je i Zdena Šarić, simpatična 72-godišnjakinja, inače predsjednica udruženja građana “Naš most” Zenica, koje djeluje posljednjih 30 godina.
Kako nam je u razgovoru otkrila Zdena, aktivna je članica tog udruženja posljednjih 20 godina, kako je i sama starila, uvidjela je da to udruženje može okupljati osobe treće životne dobi.
“Ja sam najprije svoje kolege slikare inicirala da se mi okupimo i tako je to i počelo. I sve više mojih prijatelja je počelo da se zanima, da vrijeme provode tu, da usvajaju neke druge vještine, neke koje znaju oni da prenose znanje drugima, da prihvaćaju znanje ono koje nisu imali do tada.”
Zdravi smo onoliko koliko imamo te neke lijepe kreativne energije koju prenosimo drugima, ističe naša sagovornica. Upravo ove njene riječi i sve ono što čine u ovom udruženja na očuvanju zdravlja doveli su do toga da Svjetska zdravstvena organizacija prepozna napore udruženja Naš most Zenica, koje je jedina institucija/organizacija iz BiH koja je uvrštena u globalnu bazu Svjetske zdravstvene organizacije kao primjer dobre lokalne prakse usmjerene ka osobama treće životne dobi.
“Ljudi su jako usamljeni, ali nismo naravno svi ni isti. Mentalno smo vrlo različiti. Neko je vrlo tanan i malo mu treba da se povuče, razumijete? I onda puno se ljudi povlači u sebe. Kompletna naša situacija je nezdrava. Eto, primjera radi u Modrići (RS) ima centar zdravog starenja. To je divno. To je dobro. Jer to podrazumijeva naravno djelomično i fizičku aktivnost. Ali Zenica, recimo, to nema,” – kazala je Zdena Šarić.
Predsjednica udruženja “Naš most” Zenica, Zdena Šarić, imenovana je jednom od pedeset svjetskih lidera i liderica u oblasti zdravog starenja od strane Ujedinjenih naroda.
“Nisam ja budala. Ja samo volim život. I onda ako sam ja takva, na neki način napravim atmosferu i ambijent u tom udruženju i samnom mogu proći samo takvi. A onda, kako bi rekla, mora čovjek izvlačiti od života najbolje, ali i nuditi najbolje, da bi ste to dobili najbolje. Onda taj spoj energija, mi smo sad u Našem mostu, na neki način, stvarno primjer drugima. Zato što “Naš most” i vode stare osobe,” – zaključuje Zdena Šarić.
Tokom proteklog mjeseca pitali smo naše čitatelje da odgovore na pitanja koja se tiču života penzionera. Iz ankete je vidljivo da svi građani smatraju da penzioneri nemaju sve uslove za kvalitetan život.
U Bosni i Hercegovini trenutno postoji 17 centara za zdravo starenje od čega ih je 10 u Sarajevu. Centri za zdravo starenje su neophodni osobama treće životne dobi, sa ciljem da ih se aktivira i omogući zdravo, kako mentalno tako i fizičko starenje, preventivno utiče da zadrže najviši mogući stepen fizičke i psihičke funkcionalnosti. Vjerujemo da većina općina u BiH može slijediti primjer Modriče kako bi se ovoj populaciji omogućilo kvalitetno starenje.
