U izvještaju Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) za prošlu godinu navedeno je da je istragama krivičnih djela pranja novca utvrđeno da su kroz finansijski sistem naše zemlje u legalne novčane tokove ubačena 13,63 miliona KM nelegalno stečenog novca, dok je pričinjena materijalna šteta od prijavljenih krivičnih djela iznosila 5,43 miliona maraka.
Prema ranijim izvještajima SIPA, u legalne novčane tokove BiH u 2022. godini ubačeno je 35,19 miliona KM nelegalno stečenog novca, u 2021. ubačeno je 10,9 miliona, a 2020. i 2019. godine 12,9 miliona, odnosno 12,1 milion KM.
Međutim, koliko je novca zaista oprano u BiH, niko tačno ne zna, a i malo ko vjeruje da se radi o 10 ili 20 miliona KM godišnje.
– Te cifre su tek djelić stvarnog obima pranja novca. Sigurno je da se radi o punom većim iznosima. Opravdane su sumnje da su visoke cijene nekretnina u BiH dobrim dijelom uzrokovane pranjem novca. Viša cijena im odgovara da bi više novca na taj način mogli oprati, govori ekonomista Igor Gavran.
A kako se pere novac u BiH? Nekretnine, banke, ugostiteljstvo, osiguravajuće kuće, kladionice, kockarnice, saloni ljepote, samo su neke od djelatnosti preko kojih se u našoj zemlji pere nelegalno stečen novac.
– Novac je najlakše prati tamo gdje se još barata gotovim novcem. Kod nas se još luksuzna vozila i nekretnine kupuju gotovinom, što bi u svakoj uređenijoj državi upalilo alarme, jer nije normalno da se takve transakcije obavljaju gotovinski. Da bi se olakšala kontrola pranja novca, potrebno je minimizirati gotovinske transakcije, da se ide na elektronske transfere novca, tako je lakše kontrolisati njegovo porijeklo. Generalno bi kontrola porijekla novca u BiH trebala biti strožija, jer svaki građanin koji je legalno stekao novac vrlo jednostavno će njegovo porijeklo i dokazati. A kada neko ne može dokazati porijeklo, trebali bi se mnogo brže i lakše oduzimati i imovina i novac- poručuje.
Perači novca stalno smišljaju nove načine za pranje prljavih para, ali ovim našima to izgleda ne treba. Prema riječima Sanela Halilbegovića, profesora Internacionalnog Burch univerziteta, novac u BiH se pere na zastarjele načine.
– Bez da dajem ideje peračima novaca.., ali novac u BiH se pere na rudimentarne načine, očite, kao da ne pokušavaju da se sakriju. Da se u BiH radi o visokosofisticiranim metodama, kriptovalutama, gdje je puno teže ući u trag, rekao bih, dobro, možda nemamo kapaciteta… Ovdje se krađa, pa i pranje tog ukradenog novca, dešava – motikom. Zašto? Nije to zato što nema metoda, nego zato što mogu. Pa, evo, svjedočimo visokim cijenama kvadrata stana, što je apsolutno kontra bilo kakvoj i običnoj i ekonomskoj logici – govori Halilbegović i dodaje da se prljavom novcu zataškava trag i kroz salone ljepote, evente, kroz izdavačke kuće koje se bave muzičkom produkcijom i organizacijom koncerata…
Domaće pravosuđe se ne može pohvaliti borbom protiv ubacivanja prljavih para u legalne tokove, jer broj presuda koje se odnose na ovo krivično djelo ne oslikava stvarno stanje u državi. Perače novca možda omete to što je naša zemlja u 12.05 usvojila Zakon o sprečavanju pranja novca. Zakon ograničava plaćanje u gotovini na 15.000 eura, donosi precizniju definiciju “bližih saradnika” politički eksponiranih osoba nad kojima se vrši pojačan nadzor, prvi put uvodi pojam virtuelnih valuta, te reguliše obaveze pružalaca usluga virtuelnih valuta i nadzor nad njihovim radom.
– Nedavno smo unaprijedili naše zakonodavstvo u oblasti sprečavanja pranja novca, ali potpuno ga iskorijeniti sigurno nećemo. Potrebno je puno više učiniti da bi se barem umanjilo. U svim državama svijeta se pere novac. Uglavnom dolazi iz kriminalnih tokova, ali pranje novca je ustvari sve ono gdje novac nije u potpunosti proveden kroz legalne tokove, čak i ono što ne vidimo kao klasični kriminal može spadati u kategoriju pranja novca ili jednostavno nekih nelegalnih tokova i finansiranja, rekao je Gavran za naš Oslobođenje.
