Bosna i Hercegovina bogata je rudom litijuma na čak sedam potencijalnih lokacija. Neka istraživanja već su rađena, no malo je konkretnih informacija i o bogatstvu rudom, ali i o potencijalno lošim posljedicama po okoliš.
Da li će do otvaranja rudnika doći, još nije poznato. No, aktivisti već vode borbu za zaštitu prirode.
Bogata područja rudom bez koje će svijet za 80-ak godina ostati su Jadar u Srbiji blizu granice sa BiH. No, potencijalno bogatsvo ima i sedam bh. regija. Na području Majevice, na primjer, već postoje dva rudnika uglja i soli i određena šteta, kaže, stanovništvo je načinjena, ali ni blizu onoj koju bi izazvala eksploatacija litijuma.
“Vršeći analizu gdje su sve bili rudnici litijuma po svijetu bez obzira na to što su svugde i vlasti i obećavale, i predstavnici rudarskih kompanija su isto tako obećavali da neće doći do zagađenja životne sredine – pod broj jedan neće doći do zagađenja vode. Nažalost, upravo je do toga došlo”, kaže Snežana Jagodić Vujić, aktivistica Ekološkog udruženja “Eko put”.
Aktivista Karton revolucije, Adi Selman, smatra da bi ukoliko je to rudarenje koje neće napraviti problem, prvo Njemačka trebala napraviti rudnike litijuma u svjoj državi s obzirom na to da imaju ogromne rezerve
“Zašto ne postoji nijedan rudnik litijuma u svijetu u blizini od sto kilometara blizu naseljenog mjesta”, pita Selman.
Aktivisti smatraju da će lobiji zemalja zapada zbog autoindustrije biti jaki, da će sve biti racionalno, provjereno i po zakonu uvjeravaju vlasti iz Srbije, a i Milorad Dodik im pruža podršku. Lokalne vlasti u BiH s tim nisu složne, posebno zbog netransparentnih informacija.
“Nepoznat nam je tehnološki postupak za eksploataciju litijuma u kojem se izvjesno koriste ogromne količine sumporne kiseline što izaziva zabrinutost svih nas, jer ispuštanje sumporne kiseline u prirodu sigurno bi imalo izuzetno štetne posljedice”, smatra Rado Savić, načelnik Lopare.
Struka upozorava da potencijale treba iskorištavati i da za sve postoje propisi.
“Svaka faza istraživanja, projektovanja, pripreme, prerade ili eksploatacija propraćena je silnim zakonskim aktima koji svaki u sebi sadrži jedan set da kažem dozvola. Bez obzira na te hemikalije, po zakonskim osnovama postoje procedure u kom se one odnosu, obimu koriste i gdje se one adekvatno odlažu. Ono čega bi se aktivisti trebali hvatati i stavljati akcenat na to jeste da oni kontrolišu rad ovih inspektora. Ti inspektori su zaduženi da provjeravaju da li kompanija koja radi istražicanja radi po uputama iz projekata”, tvrdi Elvir Babajić, profesor na Rudarsko-geološkom fakultetu u Tuzli.
Ako je sve po propisima, protiv nisu ni vlasti u BiH, no jasno je da se kod iskopavanja ruda javlja neriješeno pitanje državne imovine i nadležnosti.
“Ukoliko bude nekih međunarodnih dogovora i ugovora sa naprijmjer Njemačkom, da li to može uraditi sama Republika Srpska.. ne može i neće. Nijedan entitet i nijedan niži nivo vlasti ne može uspostavljati ekonomske odnose ustvari sklapati međudržavne ugovore po standardima međunarodnog prava”, podsjeća Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH.
No, aktivisti pored potencijalno negativnih ekoloških utjecaja na vodu i zemljište upozoravaju da baš to što je riječ o međunarodnim ugovorima govori o tome da će zarada država iz kojih se ruda eksploatiše biti niska.
“Mi smo izračunali – Bosna i Hercegovina više će zaraditi od uzgoja loparskih i čelićkih jagoda nego od rudnika litijuma”, dodaje Selman.
Glasni lobiji protiv, no jasno je da će posljednja biti na vladajućima. Težnju ka bh. rudama pokazale su firme iz Švicarske i Kanade. Da će lobiji potreba svijeta za ovom rudom biti jači od lobija aktivista, ključna je bojazan stanovništva ovih sedam, uz bogatstvo litijumom, inače i po plodnom tlu, poznatih regija.
