Uslužne djelatnosti, poput trgovine i ugostiteljstva, spadaju u tercijarne privredne djelatnosti, kako smo svi učili u školama. U godinama iza nas su radnici u tim privrednim granama bili suočeni s niskim platama, nesigurnim pa čak i izrabljivačkim uvjetima jer su poslodavci bili uvjereni kako lako mogu zamijeniti radnika.
Ipak, sada je došlo do obrata situacije. U gotovo svakom većem trgovačkom centru, lancu (da ne govorimo o manjim prodavnicama, trafikama i slično) istaknuti su oglasi o mogućem zaposlenju. Isto tako je i s ugostiteljstvom i hotelijerstvom. Ponižavanje, slaba plata, period u pandemiji kada nisu radili, natjerali su ljude da promijene svijest i želju za radom.
Jedan primjer iz Bosne i Hercegovine. Prije nekoliko godina prosječna mjesečna primanja konobara nisu prelazila 500 eura. Mnogi su se odlučivali da to rade jer su mogli svoje primanje udvostručiti bakšišom, odnosno napojnicom. Danas se lako može pronaći oglas u kojem se konobaru ili radniku u usluzi nudi plata (uz topli obrok) od 700 eura, pa i više.
Odlazak kao trend
Kako je došlo do takvog obrata situacije?
„Na naplatu su došli brojni faktori. Tu je ignorantski odnos nekih poslodavaca, zanemarivanje radnika i njihovih prava, potom otvaranje granica prema Zapadnoj Evropi i tamošnjim tržištima. Odlazak je postao trend, više nije potreba jer se sada i ovdje nude dobra primanja. Kada bombardujete ljude sa negativnim stvarima, negativnim informacijama, plašite ih ratom, krizom, sve to pogoduje odlasku kvalitetnih radnika“, kaže za Al Jazeeru Senad Halilović, predsjednik Udruženja turističkih radnika BiH.
Dakle, radnici u hotelijerstvu, ugostiteljstvu i trgovini odlučuju se za promjenu.
Jedan dio njih je ostao vjeran svom poslu – ali ne i gradu ili državi. Veliki broj mladih, ali i iskusnih konobara, šankera, kuhara i drugih radnika u hotelsko-ugostiteljskom sektoru platu traže i dobijaju „na Zapadu“, naročito tokom sezone.
Čak ih je sve manje na Jadranu gdje su prije često sezonski bili angažirani, već su i dalje. Otvorene kapije Slovenije, Njemačke, Austrije, Francuske i drugih zapadnih država, uređena društva i sigurna primanja u skladu s količinom rada privlače one koji se žele i pomučiti i zaraditi za svoju porodicu.
Druga promjena je promjena karijere. Umjesto tacne, mnogi „duže“ alate za montiranje raznih stvari – od roletni do montažnih objekata. Neki su za volanom, bilo dostave ili viljuškara u skladištu. Sva ta zanimanja im nude, možda ne mnogo bolja primanja, ali svakako sigurnost zbog stalne prijave i zdravstvenog osiguranja te fiksno radno vrijeme.
No, kako riješiti situaciju? Govorimo o Bosni i Hercegovini, Sarajevu, gdje se bilježi veliki rast turističkih posjeta, dolazaka i noćenja. Ljeto u bh. prijestolnici donosi Sarajevo Film Festival, povratak ljudi koji trenutnu adresu imaju izvan domovine te brojne goste od Kine do Sjedinjenih Američkih Država, čemu svjedoče brojni snimci na društvenim mrežama.
Stipendiranje srednjoškolaca
Ovi dolasci, noćenja te posjete traže i zahtijevaju kvalitetnu uslugu, domaćinski odnos prema gostima kako bi se ponovno vratili. Halilović za Al Jazeeru govori kako se na ovom problemu mora raditi sistematski i to na početku stručnog školovanja.
„Neophodno je sistematsko rješavanje problema nedostatka stručne i kvalificirane radne snage. Često se unižavaju poslovi u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, da svako može biti konobar, sobarica, da za to ne treba niti škola niti neko posebno znanje, a apsolutno je to pogrešno“, ističe naš sagovornik.
„Potreban je angažman svih nadležnih vlasti i organizacija, a to bi najbolje bilo kroz stipendiranje već u srednjoj školi. Dajte mladima stipendije i praksu koju će im poslodavac, također, platiti. Kada vide da se od ovog posla može fino živjeti, fino zaraditi i u Bosni i Hercegovini, onda se neće odlučivati za odlazak preko granice. Apelujem da se ne plaćaju neki koncerti, neke manifestacije koje sigurno neće doprinijeti turističkoj ponudi i povećati broj noćenja, već da se ta sredstva preusmjere u stipendije i školovanje kvalitetnog i stručnog kadra kako bi se oporavili ovi sektori.“
Privremeno i brže rješenje je angažman stranih radnika iz azijskih država poput Nepala ili Indije. Već se mogu vidjeti ekipe stranih radnika kako kose travu uz korito Miljacke, potom u autopraonicama kao i na nekim pozicijama poput pomoćnih radnika u ugostiteljstvu. Taj trend je prisutan i u državama regije, poput Hrvatske i Srbije, u kojima je dosta stranih radnika u ugostiteljstvu, javnom saobraćaju, čistoći…
Ne možemo zaobići ni izgradnju puteva, cesta te drugih objekata. Poslove su dobile firme kojima su baza radnici iz Turske ili Kine.
U Bosni i Hercegovini je u prvoj polovini 2024. godine izdano 3.230 radnih dozvola na nivou Bosne i Hercegovine, a najviše ljudima iz Turske (572) i Nepala (465), objavila je Agencija za rad i zapošljavanje BiH. Kada je riječ o državama porijekla stranih radnika slijede Srbija (355), Indija (329), Bangladeš (246), Kina (168) i Hrvatska (101).
Objavljeno kako je najviše radnih dozvola izdano u građevinarstvu (1.071), uslužnim djelatnostima (401), trgovini (345), prerađivačkoj industriji (332), hotelijerstvu i ugostiteljstvu (235).
Vrijedni i stručni radnici iz Nepala
Odličan primjer je sarajevska firma Green Servis koja se bavi održavanjem zelenih površina, dvorišta i javnih parkova. Kažu kako trenutno imaju angažirano sedam radnika iz Nepala te kako će uskoro doći još osam njih. Dodaju kako bi, ako bi država u skorije vrijeme ublažile administrativne obaveze i procedure, taj broj radnika bio znatno veći.
„Kod nas se kaže kako nema boljih radnika od vrijednih naših ljudi, ali sve je manje vrijednih, spremnih za posao. Zbog toga smo se odlučili angažovati strance i to se pokazalo kao prava odluka. Da razjasnimo nešto, nisu to ljudi koji su tek došli iz Nepala, to su momci sa višegodišnjim radnim iskustvom iz Dubaija, Abu Dabija…“, navode iz Green Servis za portal Al Jazeere.
Kad smo ih pitali za uvjete rada, kazali su:
„Plate su im između 450 i 600 eura, imaju topli obrok od 100 eura i osiguran smještaj i prevoz. Rade osam sati dnevno i zaista vrijedno rade. Sa druge strane, nema loših iskustava između naših ljudi i stranih radnika, svi ih hvale i jako su zadovoljni njihovim radom.“
U nezvaničnim razgovorima s ljudima iz sektora izgradnje, javnih radova, održavanja, govori se kako je sve više javnih poziva za poslove ugroženo, kako propadaju jer nema radnika. Također, sve je teže naći kvalitetne majstore za izvođenje keramičkih, vodoinstalaterskih, bravarskih te drugih sličnih poslova. Ti sektori, kao i ugostiteljski, mogu imati koristi od kvalitetnih i stručnih stranih radnika.
Ukoliko se ne riješi problem sve manjeg broja radnika u tercijarnom sektoru bh. privrede, kroz stipendiranje i sistematsko rješavanje aktuelne situacije ili kroz angažman stranih radnika, sve više će biti zatvorenih ugostiteljskih objekata i drugih firmi s natpisima: „Zbog nedostatka radne snage – zatvoreno do daljnjeg“, kako je istaknuto na jednom poznatom pabu u Sarajevu.
