Pročitaj mi ovu vijest.
Deforestacija ili krčenje šuma predstavlja uklanjanje šume kako bi se određeni prostor prenamijenio u druge svrhe, ali i ekonomski iskoristila drvna masa. Kroz povijest ljudskog roda krčenje šuma je bilo neophodno zbog dobivanja agrarnog zemljišta, a u moderno doba isto se dešava zbog građevinske industrije i gradnje prometne infrastrukture.
Kada se pogledaju neki prostori Bosne i Hercegovine, kao što je Posavina, može se zaključiti da je ona prirodno stanište hrasta lužnjaka, johe, topole i vrbe. Poljoprivreda je uvjetovala da se taj prostor prenamijeni za proizvodnju žitarica.
U Bosni i Hercegovini se dešava nekontrolirana deforestacija. Danas više od pola države (53 posto teritorija) čine šume i šumsko zemljište, a taj broj je u prošlosti bio veći. Postotak se značajno smanjio u posljednja dva desetljeća, a proces pošumljavanja i sadnje novog drveća kvantitetom ne prati ni pola drveća koje se posječe.
Sječa šume može biti uzgojna i eksploatacijska. Ako je uzgojna, onda ona obuhvaća radnje koje se odnose na obnovu i revitalizaciju šume, a eksploatacijska sječe drveće bez pretjerane kontrole i zbog čiste trenutne ekonomske dobiti.
Najveća blagodat – vode i šume
Šuma, uz vodeno bogatstvo, predstavlja najveću blagodat ovdašnje prirode. Značaj šume je veliki od proizvodnje kisika, smanjenja kvantiteta CO2 kao stakleničkog plina do prirodnog hlada koje pravi krošnja. Šuma u sebi zadržava i određene količine vode te ne dozvoljava poplave, a njen korijen onemogućava klizišta i odrone tla. Treba napomenuti da je ona i dom brojnim vrstama flore i faune i predstavlja poseban ekosustav. Deforestacija ne ubija samo drveće nego uništava stanište svim drugim vrstama.
Jedan od problema je i nepostojanje zakona koji bi zaštitio šume na nivou bh. entiteta Federacija BiH. Već 15 godina je prošlo kako je Ustavni sud oborio raniji zakon i stavio ga van snage. Šume su na ovaj način ostale legislativno nezaštićene, a kontrola se spustila na niže nivoe. Danas devet kantona ima svoje zakone, a Hercegovačko-neretvanski kanton (HNK) uopće ne posjeduje ni zakon na kantonalnom nivou.
Više od 80 posto ukupnog šumskog fonda se nalazi u državnom, a samo petina u privatnom vlasništvu. Zbog toga se često dešava da lokalne vlasti daju mogućnost eksploatacije šume i šumskog zemljišta, a dešava se pojava i prenamjene šumskog zemljišta u građevinsko. Zanimljivo je da se samo dva mjeseca nakon što je Vlada Federacije BiH donijela odluku da im ne treba suglasnost države za promjenu namjene šumskog zemljišta desilo krčenje 18 hektara šume kod Tešnja da bi se napravila deponija. Jasno je da takve aktivnosti nisu dobre i da se kod donošenja odluka treba dobro razmisliti.
Izgorjelo 14 posto površine BiH
Protekli period, kao i svako drugo ljeto, obilježili su šumski požari. Svake godine se priča o potrebi nabavke kanadera, a gašenje požara se prebacuje na dnevno politički teren. Gotovo 7.000 km2, što predstavlja 14 posto teritorija Bosne i Hercegovine, je izgorjelo u požarima u proteklih dva desetljeća. Bez obzira da li je krivac visoka temperatura, klimatske promjene ili ljudski nemar, jasno je da se mora brže i adekvatnije reagirati kada dođe do ovakve pojave.
Upravo su najčešće požari bili u HNK, kantonu koji nema ni zakon o zaštiti šume. Osim ekonomskog gubitka koji napravi požar, treba uvijek napomenuti i ogromnu ekološku štetu koju načini nestanak drveća u plamenu svakog ljeta.
Iako nema zvanične statistike, procjenjuje se da je više od 20 posto sječe nelegalno i bez ikakve kontrole. Inspekcije vrše nadzor, ali više od pola kazni nije naplaćeno od 2021. godine. Nevjerojatno zvuči podatak da je čak 21 posto posječenog drveća neknjiženo, a procjena je da se u toku jedne godine “ukrade” gotovo dva miliona kubnih metara drvne mase.
Statistika govori i da se 77 posto neregistrirane sječe dešava u visokim šumama. Drvo je kvalitetna sirovina i repromaterijal koji se koristi u drvnoj industriji, građevini, industriji papira i celuloze, ali i kao energent u brojnim domaćinstvima širom Bosne i Hercegovine. Procjena je da više od 700.000 ljudi koristi drvo kao energent, a komparirajući podatke vidi se da je cijena m3 drva narasla za 200 do 250 posto u posljednjem desetljeću. Kada se pogledaju ovi podaci jasno je da se radi o veoma ozbiljnoj privrednoj grani sa velikom zaradom koja nije stavljena pod adekvatnu legislativnu kontrolu.
Dva rješenja za višak CO2
Za razliku od rudnog blaga, drvo je dio živog svijeta, te se ne može komparirati sa eksploatacijom mineralne sirovine. Šuma ima mnogo veći značaj, a njena devastacija ostavlja brojne probleme. Događa se i pojava da se zloupotrebljava sanitarna sječa koja je nužna da bi šumski fond ostao zdrav. Tako je revizija u bh. entitetu Republika Srpska (RS) utvrdila da su se sjekla i zdrava stabla, a ne samo ona koja je bilo nužno posjeći da se ne bi zarazilo drugo drveće.
Podatak da je četiri puta više posječeno zdravih stabala nego u sanitarnoj sječi drveća u nacionalnim parkovima u RS govori dovoljno o lošem odnosu prema šumi, ali i prema svemu ostalom što ona znači. Samo u 2021. šumarska inspekcija RS je u 482 kontrole u njih čak 315 pronašla nepravilnosti.
Svakako da problem deforestacije nije samo vezan za ovaj prostor, ali se ljudi ovdje nekada nerviraju zbog problema u Amazonu, a zaboravljaju na lokalnu šumu od koje mi imamo značaj. U periodu globalne priče o klimatskim promjenama najmanje nam treba sječa šume. Problem viška CO2 u atmosferi se može riješiti na dva načina – ili smanjenjem industrije ili povećanjem šumskog fonda koji će fotosintezom “pojesti” višak CO2.
Jasno je da industrija, i pored svih priča na svjetskom nivou, neće smanjivati svoj obim niti će se smanjiti potrošnja fosilnih goriva.
Ako se sagledaju sve poplave i klizišta, a posebno sve ono što se dešavalo u proljeće 2014. godine, jasno je da šuma nema samo estetski značaj. Vegetacija je i uzrok i posljedica klime te svaka promjena “na terenu” sekundarno izaziva promjene u atmosferi. Nekada je dovoljno pogledati i snimke planina iz zraka da se uvidi koliki je kvantitet realno nekontrolirane sječe šume.
Često zaboravljamo da su i privatni vlasnici šumskog fonda dužni prijaviti sječu jer je svako drvo blago prirode, a ne samo sirovina nekog gazde. Danas čovjek nerazumnim djelovanjem uvjetuje nestanak šume, a ne shvaća da na taj način bukvalno “reže granu na kojoj sjedi”, piše Al Jazeera.
