Prema podacima UN-a, u 2022. godini, oko 48.800 žena i djevojčica širom svijeta ubijene su od strane svojih intimnih partnera ili drugih članova porodice. To znači da, u prosjeku, više od 133 žene ili djevojčice budu ubijene svaki dan od strane nekoga iz njihove vlastite porodice. Globalno, u prosjeku pet žena ili djevojčica svakog sata ubije neko iz njihove vlastite porodice. Često su njihova ubistva suštinski povezana sa činjenicom da su žene. Nasilje nad ženama ostaje dubok i sveprisutni problem koji pogađa milionе žena širom svijeta.
Objavljeni izveštaji i podaci pokazuju da ovo nasilje ima različite oblike, uključujući femicid, silovanje i uznemiravanje, a dešava se u različitim geografskim i sociopolitičkim kontekstima. Femicid nije samo ubistvo žena, već ubistvo žena od strane muškaraca samo zato što su žene. Ne postoji univerzalna definicija ovog fenomena, te se femicid široko definiše kao ubistvo žene ili djevojčice zbog njenog pola.
Femicid se dešava širom svijeta – u Kini, Indiji, na Bliskom Istoku, u Africi, Latinskoj Americi, posebno Meksiku i Brazilu, te u Evropi, u Bosni i Hercegovini (BiH) takođe. Latinska Amerika i Karibi imaju neke od najviših stopa mržnje i ubistava djevojčica i žena. Ni Australija, jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, nije imuna na feminicid i nasilje nad ženama. U prosjeku, dvije žene svake sedmice budu ubijene u ovoj zemlji. Ove godine je dosad ubijeno 56 žena i 10 djece od strane muževa ili partnera.
Prva dokumentovana upotreba termina “femicid” može se naći u knjizi Johna Corryja iz 1801. godine pod nazivom “Satirički prikaz Londona na početku devetnaestog stoljeća”, gdje je korišćen da označi ubistvo žene. Termin je ponovo uveden 1970-ih godina od strane pokojne Dr Diane Russell, specijalistkinje za nasilje nad ženama, koja je radila na podizanju svijesti o sveprisutnosti muškog nasilja i diskriminacije prema ženama.
Ona je popularizovala termin “femicid” kako bi naglasila ubistvo žena “zato što su žene” i da bi razlikovala ova ubistva od drugih ubistava. U svojoj ranoj verziji, femicid je bio definisan kao “ubistvo žena od strane muškaraca motivisano mržnjom, prezirom, zadovoljstvom ili osjećajem vlasništva nad ženama” i “mizogina ubistva žena od strane muškaraca.” U 2012. godini ova definicija je evoluirala u “ubistvo jedne ili više žena od strane jednog ili više muškaraca zato što su žene,” kako je Dr Russell izjavila u svom uvodnom govoru na Simpozijumu o femicidu UN-a.
Dr Russell je proučavala i istraživala sve oblike nasilja nad ženama, uključujući silovanje, incest, zlostavljanje dece, fizičko zlostavljanje, pornografiju i seksualno uznemiravanje, i bila je među prvima koja je osvijetlila veze između ovih različitih oblika nasilja nad ženama. U svom revolucionarnom eseju iz 1995. godine “Politizovanje seksualnog nasilja: Glas u divljini”, tvrdila je da “silovanje nije devijantni čin, već čin koji je inherentno seksistički i koji se uklapa u patrijarhalne pojmove muškosti”.
Femicid: ubistvo s predumišljajem
Dunja Bonacci Skenderović, nezvisna konsultantica za suzbijanje nasilja nad ženama, govori da “kada se analiziraju slučajevi, vidi se da je femicid namjerno ubojstvo”. “Ne radi se o ubojstvu iz strasti, nego o planiranom ubojstvu. Neke žene su ubijene na spavanju, neke su sačekane kada su išle na posao ili s posla, muškarac je došao k ženi s oružjem…Ne znam ni za jedan slučaj u Hrvatskoj gdje je žena dočekala muškarca i ispalila u njega 22 metka. Ne znam ni jedan slučaj gdje je žena svog intimnog partnera izbola 88 puta nožem. Ne znam ni jedan slučaj gdje je žena zadavila svog partnera, umotala u tepih, bacila u septičku i četiri mjeseca govorila da je otišao kod ljubavnice… to su sve slučajevi femicida.”
Od tragičnih slučajeva femicida u Afganistanu nakon preuzimanja vlasti od strane Talibana, preko masovnih protesta u Zapadnom Bengalu, rekordno visokog nasilja u Brazilu, do ubistva Anđelke M. (34) u Šipovu, globalna epidemija nasilja zasnovanog na polu naglašava hitnu potrebu ne samo za sveobuhvatnim i efikasnim intervencijama, već kompletnu promjenu svijesti kojom će se konačno ovo nasilje globalno početi tretirati kao poseban oblik nasilja nad ženama samo zato što su žene.
Femicid u Afganistanu: Vrh ledenog brijega
Od povratka Talibana u Afganistan, te uspostavljanjem terora rodnog aparthejda, zemlja svjedoči užasnom porastu femicida, sa više od 300 prijavljenih slučajeva ubijenih žena od strane muškaraca. Ova zabrinjavajuća statistika predstavlja samo “vrh ledenog brijega,” sugerišući da je stvarni obim nasilja nad ženama u Afganistanu mnogo veći. Restriktivne politike Talibana i društveni stavovi prema ženama pogoršali su ovu krizu, jer su prava i zaštita žena drastično smanjeni.
Normalizacija nasilja i suzbijanje ženskih glasova doprinose kulturi u kojoj je femicid, ne samo posljedica pojedinačnih agresivnih činova, već i sistemski problem ukorijenjen u širim društvenim i institucionalnim okvirima. Nedavno su Talibani donijeli novi zakon kojim se zabranjuje ženama da govore u javnosti i da izlaze nepokrivene.
Protesti u Zapadnom Bengalu: Borba protiv nekažnjivosti
U Zapadnom Bengalu, Indija, desetine hiljada žena izašle su nekoliko dana na ulice u snažnim protestima protiv silovanja i ubistva pripravnice doktorice u državnoj bolnici u Kalkuti. Ova masovna mobilizacija odražava rastući zahtjev za pravdom i odgovornošću u suočavanju sa gnusnim činovima nasilja nad ženama. Zločin koji je pokrenuo ove proteste je odraz sistemskog neuspjeha vlasti da stane na put počiniocima i zaustavi nasilje nad ženama.
Situacija u Brazilu
Nasilje nad ženama u Brazilu dostiže najviše nivoe zabilježene u istoriji. Svaki pokazatelj nasilja zasnovanog na polu povećao se u 2023. godini, uključujući ubistva, uznemiravanje i progon. Povećanje ubistava, uznemiravanja i progona odražava širi trend eskalacije nasilja nad ženama. Ovaj trend ukazuje na sistemski problem koji se proteže izvan pojedinačnih incidenata, obuhvatajući društvene stavove, kulturne norme i institucionalne nedostatke. Brazilke u dobi između 20 i 39 godina suočavaju se s većim rizikom od nasilja, agresije ili ubistva u poređenju sa ženama iz drugih starosnih grupa. Glavni načini ubistava žena bili su upotreba vatrenog oružja, tupih/probodnih predmeta, davljenje i gušenje.
Bosna i Hercegovina
Ove godine u Bosni i Hercegovini do sada je ubijeno 8 žena. Dio statistike postao je i nedavni slučaj ubistva Anđelke M. (34), koja je ubijena u Šipovu, a koja je u dva navrata protiv svog nevječanog supruga Nikole C. (38) podnosila prijave za nasilje u porodici. Čak 83 posto žena koje su ubijene u BiH stradale su od ruke članova svojih porodica, a više od jedne trećine femicida i pokušaja femicida događa se u mjestu stanovanja žrtve.
Dugotrajno zlostavljanje često prethodi ubistvu, koje je možda moglo biti spriječeno da su institucije adekvatno i na vrijeme reagovale. Isto tako, postoji nedostak dugotrajnog prikupljanja i praćenja podataka koje bi pomoglo u prevenciji femicida. Na globalnom nivou, UN je osnovao Femicid Watch, tijelo sastavljano od stručnjakinja i stručnjaka iz različitih profesija koji analiziraju svaki slučaj femicida koji se dogodi.
Ženske nevladine organizacije bilježe slučajeve femicida, kao što je, na primer, Femicid Memorial, koji je pokrenuo Autonomni ženski centar iz Beograda.
Iako su počinitelji femicida obično bivši ili sadašnji intimni partneri, uglavnom muževi ili vanbračni pratneri, ubistva žena od strane njihovih partnera se ne kvalifikuju kao femicid, odnosno ubistvo žene od muškarca motivisano mržnjom i osjećajem nadmoći, jer ovaj termin nije pravno definisan u pravosuđu BiH.
Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, takozvana Istanbulska konvencija, čiji je potpisnik i BiH, femicid definiše kao teži oblik ubistva koji se uzima kao dodatna otežavajuća okolnost prilikom izricanja kazne za počinioca. “Sudovi kvalificiraju teško ubistvo, odnosno femicid-ubistvo supruge, kao nasilje u porodici jer je blaža kazna. Kad bi ga klasificirali kao teško ubistvo, bila bi moguća kazna zatvora i do 45 godina. Ne treba zaboraviti da do femicida dolazi u najvećem broju slučajeva kao rezultat dugotrajnog trpljenja nasilja”, smatra Lana Jajčević, pravnica Fonda Udružene žene iz Banjaluke.
Promjena svijesti i kulturnih normi
Sveprisutna priroda nasilja zasnovanog na polu, kako su to prikazali slučajevi femicida u Afganistanu, protesti u Zapadnom Bengalu, rastuće nasilje u Brazilu i osmo ubistvo žene u BiH, ističe hitnu potrebu za globalnom akcijom. Rješavanje ovog problema zahtijeva zajednički napor vlada, institucija i zajednica kako bi se implementirale politike koje štite prava žena, a ne mizoginiju i olakšice za ubistvo.
Od kada je UN usvojila rezoluciju 68/191 2013. – Poduzimanje mjera protiv rodno uslovljenog ubijanja žena pozivajući nacije da preduzmu akciju protiv ubistava žena i djevojčica zasnovanih na polu, neke zemlje su uvele zakone o femicidu; zakone koji klasifikuju femicid kao mržnju prema ženama. Kostarika je postala prva zemlja koja je donijela zakon koji femicid definiše kao krivično djelo 2007. godine. Muškarac koji ubije svoju ženu ili partnerku može biti kažnjen sa 20 do 35 godina zatvora. Hrvatska je prošle godine usvojila poseban zakon o femicidu, čineći ga samostalnim krivičnim djelom koje se kažnjava zatvorom od deset godina ili više. BiH još uvijek tapka u mjestu. Koliko još žena treba da bude ubijeno prije nego što se femicid prepozna kao zločin i njegovi počinioci kazne za teško ubistvo?
Napori koje ženske nevladine organizacije već godinama ulažu da se ovo djelo prepozna kao posebno krivično djelo se već godinama opstruišu. Tako se dvadesest i jedna desničarska i konzervativna organizacija iz Republike Srpske otvorenim pismom upućenom entitetskom Parlamentu oglasila protiv zakona koji je proljetos ušao u proceduru. Taj zakon je, između ostalog, definisao pojam nasilja u porodici i femicida. Iako nije određivao veće kazne za nasilnike, zakon je određivao novčane kazne za one koji ne prijavljuju nasilnike ili institucije koje bi trebalo da se bave zaštitom žrtava nasilja, a koje ne rade svoj posao.
Neshvatljivo je da još uvek postoje organizacije i pojedinci koji se protive tome da se čin ubijanja žene samo zato što je žena tretira kao zasebno krivično djelo, kao teško ubistvo. Ovo nam pokazuje da je neprijavljivanje nasilja samo dio problema. Mnogo veći problem s kojim se treba uhvatiti u koštac jeste promjena svijesti; svijesti da su i žene ljudska bića i da se nasilje nad njima nikada ne smije tolerisati, prenosi BUKA.
Olivera Simić je vanredna profesorka na Griffith Univerzitetu u Australiji
