Iako oskudna, kiša koja je pala pomogla je u gašenju velikog šumskog požara koji je danima pustošio šume i prijetio objektima u blizini Maglaja i Tešnja. Osim zgarišta ostala su i brojna pitanja: je li se moglo brže djelovati i je li bilo dovoljno koordinacije i saradnje? Iako slijedi analiza, nameće se zaključak da je moglo bolje. Srećom, ljudskih žrtava nije bilo.
Većina velikih šumskih požara u Bosni i Hercegovini, poput onoga kod Maglaja i Tešnja, izazvana je ljudskim faktorom. Uprkos tome, prevencije je malo, a represije još manje, zbog čega se, kao u ovom slučaju, požari ponavljaju.
“Naravno, svugdje, pa i ovdje je u pitanju osoba koja je to uradila, nesmotreno – naravno. Ovo je, uistinu, velika katastrofa. Tek ćemo kasnije sumirati posljedice”, kaže Marinko Kelavić, predsjednik Mjesne zajednice Radojčići kod Maglaja.
Da je moglo brže i bolje, priznaju i u Kantonalnoj upravi Civilne zaštite.
„Očito da se zakazalo u nekim segmentima“, ocjenjuje Džavid Aličić, direktor Kantonalne uprave Civilne zaštite ZDK-a.
Među uzrocima sporog i neadekvatnog djelovanja u samom vrhu su birokratski propusti. U ovom slučaju zahtjev za angažman helikoptera iz Maglaja nije bio valjano popunjen.
„Bio je nepotpun i tražili smo da se taj zahtjev dopuni kako bi Oružane snage odmah ujutro mogle djelovati, jer znamo da tako ide procedura. Međutim, tek smo ujutro dobili kompletiran zahtjev i tu izgubili dan u kome se vatra rasplamsala“, ističe Aličić.
Na požarištu su dane i noći provodili Anđelko iz Radojčića i Izet i Samir iz Ošava, animirajući ljude da pomognu.
„Vatra je već došla do prvih kuća. Međutim, spašene su. Pošto imamo dovoljno vode, napravljen je protivpožarni pojas da vatra ne ide dalje. Sami smo to uradili, brat, rođak i ja”, priča Niko Trgić, stanovnik Crnojevića kod Maglaja.
Na požarištu u prvim danima nismo vidjeli vatrogasce iz drugih lokalnih zajednica, a volonteri, kojima su privatne firme iz Tešnja osiguravale hranu, vodu, zaštitne maske i gorivo, stigli su tek na poziv ugroženih mještana.
„Nismo imali nikakvih zahtjeva iz Općine u tom kontekstu. Vjerovatno su oni procjenjivali da mogu sami gasiti požar. Mada je, po našoj procjeni, požarište veliko i dugo tako da je u prvi mah trebalo uvesti više snaga“, ističe Aličić.
Požarište je dobrim dijelom prekriveno minama, što otvara i pitanje nedopustivog kašnjenja u konačnom deminiranju u Bosni i Hercegovini.
„Ne možemo sada ulaziti u šumu jer svaki život je značajan i ne bih volio da neko strada“, kaže za Federalnu Samir Fetić, predsjednik Mjesne zajednice Ošve kod Maglaja.
U Ošvama, Crnojevićima i Strupini vatru su gasili volonteri sa svih strana nezadovoljni angažmanom nadležnih.
„Ima li neko u ovoj državi da misli na ovaj narod jer ovdje nema nikakve klasne različitosti. Ovo će spaliti i srpsku i hrvatsku i muslimansku kuću“, poručio je Izet Hadžić, stanovnik Ošava kod Maglaja.
Ostaje, po ko zna koji put, ponovljeno pitanje: jesmo li konačno izvukli pouku?!
Izvor: Hayat
