Iako je, prema nalazima međunarodnih organizacija, diskriminacija i dalje veliki problem u Bosni i Hercegovini, iz izvještaja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine za 2023. godinu o pojavama diskriminacije u našoj zemlji moglo bi se zaključiti da vlasti, ali i neke nevladine organizacije, i nisu toliko zainteresirane za ovo pitanje.
Otprilike pola institucija izvršne vlasti u BiH je ignorisalo zahtjev resornog državnog ministarstva da dostave podatke o slučajevima diskriminacije kako bi bile izvršene obaveze iz Zakona o zabrani diskriminacije, a većina onih koji su dostavili odgovore tvrde da nemaju slučajeva diskriminacije.
Informacije nisu poslali Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, sedam federalnih ministarstava i vlade pet kantona (Bosansko-podrinjskog, Livanjskog, Zapadnohercegovačkog, Unsko-sanskog i Kantona Sarajevo).
NVO se nisu pojavile
Državna ministarstva koja su poslala informacije, zatim većina federalnih ministarstava koja je odgovorila, te vlade RS-a, Brčko distrikta i četiri kantona navode da nemaju prijavljenih slučajeva diskriminacije. Dva slučaja su prijavljena samo u Posavskom kantonu.
Od 25 pozvanih nevladinih organizacija koje se bave i pitanjima diskriminacije, njih sedam je došlo na sastanak s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, a dvije su dostavile informacije. Ostali “nisu ponudili konkretna istraživanja i analize, niti predložili određene mjere za sprečavanje i suzbijanje diskriminacije u Bosni i Hercegovini”, kako piše u izvještaju.
Ipak, ovdje se izdvaja stav Agencije za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine (ADSFBiH) koji su poslali za potrebu izrade izvještaja o pojavama diskriminacije za 2023.
Između ostalog ističu da je utvrđeno da najveći rizik za pojavu diskriminacije postoji u oblasti provođenja javnih konkursa, odnosno zapošljavanja u državnoj službi.
– Kandidati i državni službenici najčešće prijavljuju diskriminaciju putem žalbi… Agencija je mišljenja da se diskriminacija nažalost teško dokazuje i da instrumenti zaštite nisu efikasni zbog čega je broj prijavljenih slučajeva minoran u odnosu na stvarno stanje, a pogotovo kada su u pitanju državni službenici u organima državne službe – kažu iz ADS-a FBiH.
Nadalje navode da veliki broj anonimnih prijava ukazuje da državni službenici kao i kandidati nemaju povjerenja u pravedne pravne procese te se odlučuju na šutnju kao jedini način zadržavanja svog radnog mjesta ili prilike za novi posao. Mobing su naveli kao najčešći oblik diskriminacije.
– Evidentirano je da veliki broj traži rješenje odlaskom u drugu instituciju ili prijeveremenu penziju. Prema navodima Agencije mobingu su najčešće izloženi mladi kadrovi i službenici na kraju svoje radne karijere. Navodi Agencije da anonimne prijave državnih službenika ukazuju na mobing na radnom mjestu i prilikom zapošljavanja, ne navodeći da li se radi o horizontalnom ili verikalnom mobingu, svakako ukazuju na prisutnost nepoželjnog i Zakonom o zabrani diskriminacije zabranjenog ponašanja u tijelima javne uprave kojem je potrebno posvetiti dužnu pažnju – dodaju iz ADS-a.
Rukovodioci krše zakon
Žalbe i prijave u 2023. odnosile su se na pitanje proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih, polne zastupljenosti, diskriminaciju po osnovu invalidnosti, izbor kandidata povezanog sa političkom strankom, mobing na radnom mjestu, pravo na rad.
Iz ADS-a su ukazali i da nije rijetkost da nakon okončanja konkursa rukovodilac institucije ne postavi državnog službenika koji je na Listi uspješnih bio jedini kandidat ili iz drugih razloga koji se ne mogu smatrati opravdanim za poništenje konkursa.
– Rukovodioci često u takvim situacijama mijenjaju pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i ukidaju radno mjesto za koje je proveden javni konkurs, što je, prema mišljenju Agencije, protivno zakonu – dodaju iz ADS-a FBiH.
U izvještaju o pojavama diskrimiancije za 2023. godinu, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je analiziralo podatke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine i Institucije ombudsmena za ljudska prava.
Jedan od zaključaka je da građani ne percipiraju diskriminaciju na pravi način.
Nadalje, prema podacima VSTV-a, na sudovima u BiH je u 2023. bilo 512 predmeta diskriminacije, ali je u 337 slučaja tužba odbačena. U čak 210 predmeta nije utvrđena vrsta diskriminacije, dok je u 83 slučaja to bila segregacija, u 50 viktimizacija, a u 24 mobing.
Ombudsmeni pod svojevrsnom kritikom
Nije poznato na šta su se odnosili slučajevi kada je tužbeni zahtjev prihvaćen, a takvih je bilo 46, ili djelimično usvojen (19).
Institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine dostavila je statističke podatke o svojim predmetima diskriminacije, a bilo ih je 171, najviše zbog mobinga.
– Zanimljiva je činjenica da u podacima Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH za 2022. nije postojala rubrika ostalo, odnosno nije bilo predmeta u kojima nije bio utvrđen osnov za diskriminaciju, a u ovom izvještajnom periodu najveći broj predmeta pred Institucijom ombudsmana zaveden je u rubriku ostalo i to njih 68…
Isto tako, primjetno je da Institucija ombudsmana za ljudska prava nije pokretala postupke u smislu primjene kaznenih (prekršajnih odredbi) Zakona o zabrani diskriminacije, što predstavlja dodatni pokazatelj da se ne koriste svi zaštitni mehanizmi predviđeni ovim zakonom u cilju potpune zaštite žrtava diskriminacije – dio je izvještaja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, koji se treba naći pred Vijećem ministara Bosne i Hercegovine.
Iz ovog ministarstva očekuju da će ombudsmeni dati pojašnjenja u svom redovnom izvještaju Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine., piše Faktor.
