Nakon terorističkog napada u Bosanskoj Krupi, gdje je tinejdžer nožem ubio policajca Ozrena Marana, a izbo njegovog kolegu Avdu Hasanovića, dio stručne javnosti smatra da je neophodno uraditi analizu o tome treba li sniziti dobnu granicu kada maloljetnici mogu krivično odgovarati, ali je, svi se slažu – još bitnije raditi na prevenciji, koje gotovo i nema.
Zakon je jasan – dijete mlađe od 14 godina ne može krivično odgovarati, mlađim maloljetnicima (14 do 16 godina) ne može se izreći maloljetnički zatvor, već je najteža kazna upućivanje u vaspitno-popravni dom, dok sa navršenih 16 godina maloljetnici mogu biti poslati i u maloljetnički zatvor.
Nermin Pećanac, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, potvrdio nam je da maloljetnici mogu krivično odgovarati tek sa navršenih 14 godina te dodao da je činjenica da oni danas brže sazrijevaju nego ranije.
“Treba razmišljati o pomjeranju te granice, ali prvo treba napraviti analizu o tome koliko su krivičnih djela napravili maloljetnici mlađi od 14 godina. Mi ne pravimo nikakve analize, već se sve radi ‘od oka’. Mi smo zaboravili šta znači riječ prevencija, nema rada s maloljetnicima. Sve radimo kada se slučaj desi, sastavljaju se radna tijela i to traje dok je pažnja javnosti na tom događaju”, rekao je Pećanac za “Nezavisne novine”.
On naglašava da prema maloljetnicima treba biti oprezan, ali se ništa neće uraditi bez analize. Istakao je da ono što se desilo u Bosanskoj Krupi, kao i serija lažnih dojava o bombama, koje se bilježe u Sarajevu, predstavlja alarm da se djelovati mora.
“Krajnje je vrijeme za mnoge mjere. Vi, kad imate i mirniji period, ministarstva moraju raditi. Recimo, u Srbiji se radi. Kod nas ništa, već samo kada se nešto desi”, naglasio je Pećanac.
I Gordana Rajić, ombudsman za djecu Republike Srpske, primjećuje da se, kada se desi krivično djelo ili neki drugi problem u koji je direktno uključen maloljetnik, u javnost izlazi s pričom da je potrebno da se pooštre sankcije i pomjeri prag koji se odnosi na krivičnu odgovornost.
“Međutim, mislim da se tu zanemaruje prevencija, rad sa djecom, sprečavanje takvih ponašanja. Tako da, kazna kao kazna primjenjuje se kada je nešto već učinjeno, ali je poenta da se nešto ne desi. Ako gledamo druge zemlje, ako gledamo UN konvenciju o pravima djeteta, ide se na to da se ta dobna granica zapravo poveća, da bude negdje 16 godina za krivičnu odgovornost. Dakle, naš stav je da nije rješenje da se spusti ta dobna granica za krivičnu odgovornost. Svakako da treba više raditi sa djecom, odnosno na prevenciji”, rekla je Rajićeva za “Nezavisne novine”.
I poznati advokat Ifet Feraget u izjavi za “Nezavisne novine” ističe da pomjeranje praga za krivičnu odgovornost nije rješenje.
“Ako ćemo biti iskreni, moramo reći pravu istinu. Ova granica od 14 godina je uspostavljena ne zato što su pravnici tu ljestvicu dizali i spuštali, nego je to nekakav biološki psihofizički razvoj ličnosti koji daje mogućnost djetetu da shvati značaj tih radnji koje poduzima, eventualnih posljedica. Što se tiče spuštanje granice, ja za to nisam, jer ne znam kako bi se sproveo taj postupak s obzirom na to da imamo veoma mnogo slučajeva i da maloljetnici uzrasta od 14 do 16 godina bukvalno spadaju u kategoriju djece. Nismo svi podjednako zreli”, naveo je Feraget.
Imate, dodao je, dijete od 15 godina koje je steklo dovoljno životnog iskustva, ali i ljude od 20 godina koji se “ponašaju kao djeca”.
“Pa se ja pitam kakva je svrha kažnjavanja nekog ko ima 10 ili 12 godina”, istakao je Feraget.
Podsjetimo, u posljednjih nekoliko sedmica bh. javnost šokirali su slučajevi u kojim su akteri upravo maloljetnici. Pored slučaja terorizma u Bosanskoj Krupi i lažnih dojava o bombama u Sarajevu, nedavno je zabilježena i pucnjava ispred Mašinske tehničke škole u Sarajevu, gdje je maloljetnik upucao drugog učenika.
Federalna ministarka obrazovanja i nauke Jasna Duraković u izjavi za federalne medije, govoreći o seriji lažnih dojava o bombama, naglašava da trenutna situacija zahtijeva sveobuhvatan pristup, koji podrazumijeva multisektorsku saradnju i angažman cijele zajednice, pišu Nezavisne.
“Odgovor na ovakve sigurnosne prijetnje nije samo stvar školskog sistema. Porodica, obrazovne institucije i šira zajednica moraju zajednički djelovati kako bi se osigurala sigurnost i psihička dobrobit učenika”, rekla je Durakovićeva.
