Pročitaj mi ovu vijest.
U Maglaju od skora djeluje Udruženje građana Dnevni centar za podršku, razvoj i unapređenje dječijih vještina i sposobnosti „Kutak sreće“. A iza „Kutka sreće“ stoje Ina Mahmutagić-Zukić i Aldin Zukić.
Ina je diplomirani logoped-surdoaudiolog, licencirani neurofeedback terapeut i već 12 godina je zaposlena u Udruženju „Mala sirena“ u Zavidovićima, dok je Aldin bachelor specijalne edukacije i rehabilitacije, radio je u nekoliko škola u Zenici i Maglaju, a trenutno je zaposlen u Školi za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju osoba sa poteškoćama u psihofizičkom razvoju Zenica.
Najsretniji kada primijete napredak kod djece
„Nažalost, sve je više djece koja puno vremena provode pred različitim ekranima – mobiteli, televizori, laptopi, ekranizam je uveliko prisutan, dosta je djece sa elementima autizma, ali i drugim smetenjama u psiho-motornom razvoju, djece koja imaju potrebu za logopedskim tretmanima. Nismo bili toliko ni svjesni kolike su potrebe dok nismo osnovali Centar i otvorili svoja vrata. Naši termini su popunjeni, a kako koje dijete bude završavalo, druga djeca će tek onda moći početi sa tretmanom“, ispričala nam je Ina i dodala da je beskrajno sretnom čini kada vidi napredak kod djece, kada od roditelja dobije povratnu informaciju da je govor kod njihove djece razgovjetniji, motoričke sposobnosti koje nisu uspijevali da obavljaju, pa i samog ponašanja djece što je jako veliki problem. „Teško je djecu naučiti da sjede na jednom mjestu, da imaju pažnju, da treba da sačekaju. Većina djece je jako nemirna, često dolazi do tzv. tantruma. Ali, kod djece koja su kod nas na tretmanu primjete se promjene na bolje. Djeci treba pažnja i ljubav, kroz svoje ponašanje djeca privlače pažnju roditelja, bila to pozitivna ili negativna ponašanja, ona traže ljubav i vrijeme za sebe“, naglasila je Ina i nastavila „Mi bi najviše voljeli da nema potrebe za ovakvim tretmanima, međutim, u praksi se pokazalo sasvim suprotno. Puno je djece sa poremećajem tečnosti govora, artikulacijskim smetnjama, disleksijom i disgrafijom, radimo sa djecom koja imaju poremećaj pažnje, koncentracije, djecom koja imaju cerebralnu paralizu, Down sindom, sa i bez dijagnoza autizma, sa djecom koja su pogođena ekranizmom“.
Trenutno u udruženju 25 članova, 30-tak na listi čekanja
Dnevni centar za podršku, razvoj i unapređenje dječijih vještina i sposobnosti „Kutak sreće“ djeluje kao udruženje građana, trenutno ima 25 članova, odnosno djece i roditelja koji imaju potrebu za defektološkim i logopedskim tretmanima. „Kutak sreće“ djeluje kao i mnoga udruženja, pa je u ovom mjesečna članarina 40 KM i za taj iznos roditelji za svoje dijete dobijaju opservaciju, dva tretmana i radionicu. Ina i Aldin i dalje rade u Zavidovićima i Zenici, a svoje usluge pružaju u večernjim satima, odnosno vikendom. „Dakle, 25 djece je uključeno u logopedske odnosno defektološke tretmane, a svi oni su prošli period opesrvacije. To je više kao druženje sa djecom i roditeljima, uzmemo osnovne podatke, uočimo djetetove jake strane ali vidimo i potrebe. Imamo želju da ovaj centar raste i razvija se, ogromne su potrebe nažalost, za ovakvim tretmanima, a ništa bolje neće biti ni u budućnosti. Planiramo i radionice za odrasle korisnike, a kada vrijeme bude toplije i ljepše u planu su raznoliki edukativni kreativni sadržaji s ciljem obogaćivanja, učešća i jačanja same lokalne zajednice, ali i organizaciju ekskurzija i izleta za djecu, omladinu i roditelje. Trenutno je ‘na čekanju’ 30-tak porodica, jer jednostavno nemamo više slobodnih termina. Nama je bitniji kvalitet nego kvantitet“, pojasnio je Aldin.
U „Kutak sreće“ uložili puno ljubavi
Ina i Aldin su svjesni potreba roditelja i njihove djece. „Plemenit je naš poziv, traži puno ljubavi, podrške, traži zajednički rast i razvoj, a sve sa jednim ciljem da vratimo osmijehe na lica djece i roditelja. U posljednje vrijeme dobijali smo puno upita od roditelja da djeci pružimo stručne tretmane a njima savjetodavni rad, savjetovali su nam da osnujemo centar za podršku, razvoj i unapređenje dječijih vještina i sposobnosti. Mislimo da je sada pravo vrijeme da našu ideju i želje roditelja provedemo u djelo. Uložili smo našu ljubav, stručnost, iskustvo, sredstva koja smo imali da bi ugrijali druga srca, da bi olakšali djeci i roditeljima, da im pružimo usluge edukacije, rehabilitacije, socijalizacije što je naš prevashodan cilj“, pojasnio je Aldin.
Prostor „Kutka sreće“ u potpunosti prilagođen djeci
U opremanje prostorija „Kutka sreće“ Ina i Aldin uložili su puno ljubavi, svoju ušteđevinu, a pomogli su im i njihovi roditelji i najbliži članovi porodica, prijatelji. Sve je pomno osmišljeno i prilagođeno djeci da se ovdje osjećaju što prijatnije. Zaslugom Ele i Hane Lokmić svi zidovi u prostorijama „Kutka sreće“ su prelijepo oslikani, sa puno ljubavi i mašte, mislilo se prije svega na djecu da se oni u ovim prostorijama osjećaju ugodno, kako su rekli Ina i Aldin – kako kod svoje kuće. Didaktičkog materijala takođe ima dovoljno, bilo da su ga kupili sami ili su ima darovali prijatelji.
A ono što planiraju nabaviti je neurofeedback uređaj, koji je poprilično skup, ali se pokazao izvrsnim u tretmanima. „U Maglaju postoji jedan neurofeedback uređaj, ali su potrebe daleko veće pa i sami planiramo nabavku jednog takvog uređaja“, dodala je Ina. Takođe, želja im je nabaviti logopedske sonde, vibrafone, Behringer aparat kao i play-attention što sve pomaže u radu sa djecom u poteškoćama u razvoju. „Roditelji su shvatili važnost ove priče, ali očekivali smo i podršku nadležnih. Ona je za sada izostala, ali smo aplicirali na nekoliko projekata.
Za dva smo dobili odbijenicu jer je traženo pet godina postojanja, a mi smo tek osnovani. Pozitivan odgovor dobili smo iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike što nas je baš iznenadilo, a kasnije smo saznali da su tražili udruženja koja su tek u začetku i željeli su da ima daju podršku i ohrabre ih“, priča nam Aldin i nastavlja. „Voljeli bih da nas roditelji prihvate kao svoju sigurnu luku, da svi budemo jedan glas i da se borimo za našu djecu, da organizujemo zajednička druženja u smislu razmjene iskustava, da jedni drugima budemo podrška i oslonac. Apelujemo na zdravstvene ustanove i vrtiće da se radi na ranoj intervenciji, baš zbog činjenice da je sve više djece koja imaju određene promjene u ponašanju i kojima treba pomoć. Nama se roditelji mogu obratiti u svako doba, da traže savjet i stručno pomoć, a u budućnosti se nadamo saradnji i podršci i lokalne zajednice“, ispričao nam je Aldin na kraju razgovora. Preuzeto od N.Br./maglaj.net
