Pročitaj mi ovu vijest.
Mnogi građani u bh. entitetu Republika Srpska, bilo da su radno sposobni ili penzioneri, svojim primanjima ne mogu da sustigni ni one najosnovnije izdatke.
Ništa čudno, kad se u obzir uzme činjenica da prosječna penzija iznosi 595, a minimalna plata, na koju je prijavljeno čak 90.000 radnika, 900 KM.
Prosječna plata je 1.420 KM, a ispod ovog iznosa zarađuje čak 203.000 zaposlenih ili čak 70 odsto ukupne radne snage u RS. S druge strane, trošak prehrane za četvoročlanu porodicu otišao je na vrtoglavih 1.200 KM koje, iako se slomiše od posla, ne mogu da dosegnu desetine hiljada radnika u RS.
Ovo su samo neki od parametara koji pokazuju kako žive građani RS-a, pa ne čudi što mnogi među njima rade dodatne poslove, ne bi li koliko-toliko popravili standard svojih porodica.
Žene, nakon radnog vremena, najčešće idu da čiste kuće, stanove ili poslovne prostore, dok muškarci, pod pretpostavkom da ih zdravlje dobro služi, uglavnom pribjegavaju građevini.
– Radim kao trgovac u jednom marketu, za platu od 1.100 KM, a suprug radi kao vozač. Imamo dvoje djece, jedno u osnovnoj, drugo u srednjoj školi. S obzirom na naša primanja i troškove života, oboje radimo dodatne poslove, kad god nam se ukaže prilika – kaže Slavica K. iz Banjaluke.
Dodaje da čisti kuće i stanove, ponekad i poslovne zgrade, za satnicu koja se kreće između 10 i 15 KM.
– Za četiri sata rada, znam da zaradim po 60 KM, dok moja osmočasovna dnevnica u marketu, kada se preračunaju radni dani, iznosi oko 40 KM. Muž, kad god se ukaže prilika, također radi mimo svog posla. Pila i cijepa drva, kosi komšijama koji su inostranstvu dvorišta, a nerijetko radi na građevinama kao pomoćni radnik kod ljudi koji prave ili renoviraju kuće. Bez toga, jedva da bismo mogli da se prehranimo, s obzirom na troškove života koji samo rastu. Naravno da nije lako raditi više poslova, ali, jednostavno, nemamo izbora. Djeci stalno nešto treba, a svojim platama mi jedva možemo da sustignemo režije, te da nabavimo dovoljno hrane – ističe ona.
Umjesto da pod stare dane uživaju, i mnogi penzioneri, ako im to zdravlje dozvoljava, rade, jer su im penzije dovoljne taman za lijekove i račune.
Uglavnom čuvaju neke objekte, dok oni koji su zdraviji i fizički sposobniji, osim zanatskih radova iz oblasti građevine, rade razne sezonske poslove – cijepaju drva, kose travu, beru voće.
– Znam da zidam i postavljam keramiku, pa me ljudi zovu za neke manje poslove. S obzirom da mi je penzija nešto veća od 500 KM, a ženina još manja, svaka dodatna marka dobro dođe. Hvala bogu, zdravlje me služi, pa još mogu raditi. Žena i ja, kad stigne jesen, radimo i sezonske poslove, a uglavnom je riječ o branju voća. S obzirom na iznos naših penzija, sve što zaradimo, dobro nam dođe. Ne radimo da budemo prijavljeni, nego da zaradimo dnevnicu- poručuje Stojan K, penzioner iz Banjaluke.
U Fondu PIO kažu da je poslednjih nekoliko godina povećan broj penzionera koji su, nakon ostvarivanja penzije, ponovo stekli status osiguranika
– Krajem prošle godine, sa statusom korisnik/osiguranik bilo je registrovano ukupno 8.053 osoba. Na puno radno vrijeme prijavljeno je 2.904, na pola radnog vremena 216, a na povremene i privremene poslove 4.933 penzionera – kažu za Srpskainfo u ovom fondu.
Dodaju da su djelatnosti u kojima penzioneri najčešće rade: građevinarstvo, saobraćaj, prehrambena industrija, telekomunikacije, naučna djelatnost, rudarstvo.
– Najčešće je riječ o osobama sa specifičnim zanimanjima i odgovarajućim licencama, koji su kao takvi potrebni poslodavcima – objašnjavaju u Fondu PIO.
Kako kažu, među penzionerima koji rade ima i onih sa srednjom stručnom spremom koji su zaposleni u različitim udruženjima, a tu su i nekvalifikoni radnici na poslovima obezbjeđenja ili čuvanja objekata, piše Srpskainfo.
