Masnoća se često posmatra kao nešto čega se treba riješiti, ali organizam bez nje ne može normalno funkcionirati. Masno tkivo učestvuje u stvaranju hormona, čuva energetske zalihe, pomaže u reguliranju tjelesne temperature i ima važnu ulogu u brojnim procesima u organizmu.
Problem zato ne nastaje samo kada masnog tkiva ima previše. I njegov prenizak udio može narušiti zdravlje.
Nije samo energetska zaliha
Kada unosimo više energije nego što je trošimo, tijelo višak pohranjuje u masnim ćelijama, odnosno adipocitima. Masno tkivo, međutim, nije samo skladište energije. Ono je metabolički aktivan dio organizma koji učestvuje u reguliranju različitih tjelesnih funkcija.
Masne ćelije proizvode hormone koji mozgu šalju informacije o tome koliko energije tijelo ima na raspolaganju. Jedan od važnijih je leptin, koji učestvuje u reguliranju osjećaja gladi i energetskog balansa.
Kada organizam ima dovoljno energetskih zaliha, može normalno održavati funkcije poput reproduktivnog i imunološkog sistema.
Masno tkivo ima ulogu i u održavanju tjelesne temperature. Bijelo masno tkivo djeluje kao izolacijski sloj i pohranjuje energiju, dok smeđe i bež masno tkivo mogu trošiti energiju za stvaranje toplote.
Kada ga ima premalo
Posljedice viška masnog tkiva dobro su poznate, ali ni premalo masnoće nije bezazleno.
Kada se količina masnog tkiva zbog ozbiljnog ograničavanja kalorija spusti prenisko, tijelo počinje štedjeti energiju i smanjivati pojedine funkcije. Ako nema dovoljno energetskih rezervi, može početi razgrađivati mišiće kako bi dobilo energiju koja mu je potrebna.
Može biti poremećena i izgradnja i obnova kostiju, što povećava rizik od slabosti organizma i prijeloma.
Nedostatak energetskih rezervi posebno može biti problem kada se tijelo suoči s ozbiljnom infekcijom ili drugim naglim zdravstvenim opterećenjem.
Prenizak udio masnog tkiva može utjecati i na hormone i reproduktivno zdravlje. Kod muškaraca koji dugotrajno unose premalo energije može doći do pada nivoa testosterona, energije i fizičke sposobnosti.
Kod žena vrlo nizak udio tjelesne masnoće može dovesti do neredovnih menstruacija ili njihovog potpunog izostanka.
U ekstremnim slučajevima, poput anoreksije nervoze, posljedice mogu biti veoma ozbiljne i uključivati oštećenje organa, pa čak i smrt.
Koliko je dovoljno?
Ne postoji jedna idealna količina tjelesne masnoće koja odgovara svima. Potrebe zavise od spola, dobi, tjelesne građe i drugih individualnih karakteristika.
Kao okvirna vrijednost, zdravi odrasli muškarci obično imaju oko 10 do 20 posto tjelesne masnoće, dok se kod zdravih odraslih žena taj udio najčešće kreće oko 20 do 29 posto.
Kod sportista vrijednosti mogu biti niže, ali ni tada ekstremno nizak udio nije cilj sam po sebi.
Važno je i gdje se masnoća nalazi. Poseban problem predstavlja visceralna masnoća, odnosno masno tkivo koje se nakuplja oko unutrašnjih organa.
Za razliku od potkožnog masnog tkiva, visceralna masnoća može doprinositi upalnim procesima, povećavati krvni pritisak i otežavati djelovanje inzulina. Zbog toga je povezana s većim rizikom od metaboličkih poremećaja, uključujući dijabetes tipa 2.
Nije svaka masnoća ista
Neka istraživanja pokazala su da osobe s većom tjelesnom težinom tokom određenih akutnih bolesti ponekad imaju bolje ishode od osoba s manjom tjelesnom težinom. Ovaj fenomen poznat je kao „paradoks pretilosti“, ali njegovi uzroci nisu potpuno razjašnjeni.
Jedno od mogućih objašnjenja jeste da osobe s većim energetskim i nutritivnim rezervama lakše podnose periode teške bolesti.
Ipak, na rezultate mogu utjecati i drugi faktori, poput mišićne mase, hroničnih bolesti ili nenamjernog gubitka tjelesne težine prije pojave bolesti.
Zato se ovaj fenomen ne može tumačiti kao dokaz da višak masnog tkiva štiti od bolesti. Poznato je da prekomjerna količina masnog tkiva povećava rizik od brojnih hroničnih zdravstvenih problema.
Kako procijeniti masno tkivo?
Najpreciznija procjena sastava tijela može se dobiti DEXA skeniranjem, kojim se mogu razlikovati masno tkivo, mišićna i koštana masa. Za ovu metodu potrebna je specijalizirana oprema.
Kod kuće se često koriste kaliperi za mjerenje kožnog nabora ili pametne vage koje pomoću slabe električne struje procjenjuju količinu masnog tkiva.
Ipak, obje metode imaju ograničenja. Na rezultate pametnih vaga može utjecati količina tečnosti u organizmu, dok mjerenje kožnog nabora ne pokazuje količinu visceralne masnoće.
Za svakodnevno praćenje zdravlja zato nije neophodno mjeriti svaki gram masnog tkiva. Korisni mogu biti jednostavniji pokazatelji, poput obima struka i njegovog odnosa prema visini ili obimu bokova.
Ni indeks tjelesne mase, odnosno BMI, ne pokazuje koliko osoba zaista ima masnog tkiva jer ne razlikuje masnoću od mišića. Zbog toga osoba s velikom mišićnom masom može imati visok BMI, a da nema višak masnog tkiva.
Tijelo se mijenja s godinama
Kako starimo, količina masnog tkiva uglavnom raste, dok se količina mišićne i koštane mase smanjuje. Takve promjene mogu utjecati na zdravlje, zbog čega su pravilna ishrana, redovna fizička aktivnost i vježbe snage važni i u starijoj dobi.
Cilj zato ne bi trebao biti imati što manje masnog tkiva. Organizmu je potrebna određena količina masnoće kako bi normalno funkcionirao.
Mnogo je važnije održavati zdrav sastav tijela i spriječiti prekomjerno nakupljanje masnog tkiva, posebno oko unutrašnjih organa.
Tjelesna masnoća zato nije samo višak kojeg se treba riješiti. Ona je metabolički aktivan i važan dio organizma, a zdravlje ne zavisi od toga da je imamo što manje, već od toga da njena količina bude primjerena potrebama tijela, piše Avaz.
Pročitajte još:
