Probudili ste se, svjesni ste svega što se događa oko vas, ali ne možete pomjeriti ni ruku ni nogu. Pokušavate pozvati pomoć, ali glas ne izlazi. Istovremeno imate osjećaj da se neko nalazi u sobi ili da vam nešto pritišće prsa. Ovo zastrašujuće iskustvo poznato je kao paraliza sna i pogađa milione ljudi širom svijeta.
Iako epizode mogu djelovati kao prizor iz horor-filma, objašnjenje se krije u načinu na koji mozak prelazi između sna i budnosti. Neki ljudi opisuju tamne figure u sobi, prisustvo nepoznatog bića ili osjećaj da lebde iznad vlastitog tijela. Takvi doživljaji mogu biti izrazito uvjerljivi, ali sami po sebi ne znače da se u prostoriji zaista nalazi neko ili nešto.
Prema procjenama koje se navode u istraživanjima ovog fenomena, značajan broj ljudi barem jednom tokom života doživi paralizu sna. Iako su iskustva često slična, ne doživljavaju svi iste prizore niti imaju iste simptome.
Šta se događa u mozgu?
Tokom spavanja prolazimo kroz različite faze, uključujući REM fazu, u kojoj se javljaju živopisni snovi. U toj fazi tijelo prirodno privremeno ograničava pokrete mišića kako bismo spriječili da fizički izvodimo ono što sanjamo.
Paraliza sna nastaje kada se svijest probudi prije nego što prestane ta privremena mišićna nepokretnost. Osoba je svjesna okoline, ali još neko vrijeme ne može normalno pomjerati tijelo ili govoriti. Mogu se javiti i osjećaj pritiska u prsima te poteškoće s doživljajem vlastitog disanja.
Mozak u tom stanju može istovremeno stvarati slike i osjećaje nalik snovima. Zato neki ljudi vide tamne siluete, čuju zvukove ili imaju snažan osjećaj da ih neko posmatra. Iako djeluju stvarno, ovi doživljaji povezani su s prelazom između sna i budnosti.
Stres i nedostatak sna mogu povećati rizik
Tačan uzrok paralize sna nije uvijek moguće utvrditi, ali stručnjaci je povezuju s nedostatkom sna, neredovnim rasporedom spavanja i povećanim stresom. Češće se može javljati i kod osoba koje rade noću, često mijenjaju vremenske zone ili imaju izražene probleme sa spavanjem.
Anksioznost i posttraumatski stresni poremećaj također mogu biti povezani s većom učestalošću ovih epizoda. Ulogu može imati i nasljedna sklonost, ali to ne znači da će svaka osoba čiji član porodice ima iskustvo paralize sna i sama imati isti problem.
Istraživanja su pokazala i da periodi pojačanog kolektivnog stresa mogu biti povezani s češćim i živopisnijim snovima. To ukazuje na povezanost između psihičkog opterećenja i kvaliteta noćnog odmora, iako se ne može svaki neugodan san objasniti stresom.
Kako smanjiti mogućnost pojave?
Stručnjaci preporučuju redovan raspored spavanja i dovoljno odmora. Odraslima se uglavnom savjetuje od sedam do devet sati sna tokom noći. Korisno je odlaziti na spavanje i buditi se približno u isto vrijeme, ograničiti upotrebu elektronskih uređaja pred spavanje i pronaći način za smanjenje svakodnevnog stresa.
Redovna fizička aktivnost može doprinijeti kvalitetnijem snu, dok je obilne obroke i alkohol preporučljivo izbjegavati neposredno prije odlaska u krevet. Paraliza sna češće se prijavljuje pri spavanju na leđima, pa nekim osobama može pomoći spavanje na boku.
Kada potražiti pomoć?
Paraliza sna uglavnom je kratkotrajna i sama po sebi nije opasna. Ipak, ako se često ponavlja, izaziva snažan strah od spavanja ili je praćena izraženom dnevnom pospanošću, preporučuje se razgovor s ljekarom.
Najvažnije je znati da osjećaj potpune bespomoćnosti tokom epizode ne znači da će takvo stanje trajati. Razumijevanje onoga što se događa u tijelu, uz uredne navike spavanja, može pomoći da iskustvo bude manje zastrašujuće, piše Avaz.
Pročitajte još:
