Procjena je da Bosna i Hercegovina svake godine izgubi po jedan grad. ”Bolje da je se zaželimm nego da je žalim”, kaže Samir Džinović dok ispraća kćer u Njemačku.
Mladi s koferima i kartom u jednom smjeru svakodnevni je prizor na autobuskoj stanici u Bihaću. “Kako gledam? Vidiš kakva je situacija, svako bi volio djecu svoju gledati kraj sebe, to je normalno, ali uvjeti za život nikakvi. Standard baš nula. I normalno da nam je svima teško kad moramo iz svoje zemlje ispraćati”, priča za BHRT Džinović.
”Tjera me stanje u državi” Iako je primarno motiv za odlazak ekonomski, Isnad Smajlović koji je magistar farmacije ne želi samo zbog toga otići. Političke tenzije koje stvaraju sumorno i nesigurno okruženje stalno se ponavljaju. “Mnogi kada odlaze spominju tu plaću, ali nije to presudan faktor. Jednostavno, tjera me stanje u državi, stalna neizvjesnost, politička nestabilnost. Veliki broj mojih prijatelja je otišao u Njemačku. Pozitivni su utisci, puno je uređeniji sistem, puno je lakše raditi svoj posao u struci. Radiš ono za što si se školovao”, ističe magistar farmacije Isnad Smajlović.
Neće da se sele u manje gradove Studije ne daju povoda za optimizam. Odlaze mladi, ali i oni u najproduktivnijim godinama od 30 do 39-te. Osjete to na svojoj koži i poslodavci. Edita Beganović koja je vlasnica ljekarne sve teže dolazi do radnika, a oni iz većih gradova za dolazak u manje teško se odlučuju. “I kad razgovaram sa Zavodom za zapošljavanjem, moje pitanje njima je – Sarajevo i Tuzla nisu druga država. Tražimo da nam se pomogne, da ti ljudi koji sjede tamo na birou, koji rade za puno manje uvjete nego što Bihać daje za magistra farmacije jer smo u problemima, idealno je da ljudi pomognu institucije”, smatra vlasnica apoteke Edita Beganović. A sve dok se ne dese korjenite promjene, BiH će i dalje gubiti najvrjedniji resurs – ljude. Bez jasne vizije kako zadržati ljude koji žele više od preživljavanja, BiH će sigurno teško moći zaustaviti trend iseljavanja mladih, prenosi Biznis Info.