Kontinuirani odlazak građana se nastavlja. Trbuhom za kruhom, svakodnevno u punim autobusima iz bh. gradova desetine ljudi odlazi iz naše države. Ostaju nam poluprazne ulice, loši ekonomski uslovi i nestabilna politička situacija, razlozi zbog kojih su brojni građani i otišli.
Oni koji su se vratili, zažalili su:
”Ja sam pogriješio što sam se vratio iz Australije, što sam došao ovamo uopšte. Bio sam u Hrvatskoj, pa došao u Bosnu. Jadan ovaj narod. Ja imam mirovinu, ali ovdje je teško živjeti. Trebao sam tamo ostati i gotovo. Ovdje ima puno nepravde. Najviše kriminala ima, kradu, zato ima puno sirotinje.” kaže nam jedan Kiseljačanin, dok drugi govori o razlozima zbog koji mladi odlaze: ”Zbog posla valjda, ekonomija je u pitanju, možda malo i politička situacija. Mladi nemaju vremena čekati kao mi stariji da se nešto popravi. Oni žele bolji život.”
”Sve ide na gore svaki dan. Svi se nadamo biće bolje, ali kad? Kad umre čovjek? Tako nam je godinama.” ističe građanin Kiseljaka.
Alarm se trebao upaliti 2013.godine. Prema tadašnjem popisu stanovništva, a poredeći ga sa onim iz 1991.godine, ne postoji dio Bosne i Hercegovine koji se mogao pohvaliti rastom broja stanovnika.
Pojedini kantoni ostali su bez više od 100.000 stanovnika. Samo tokom posljednjih deset godina, u bijeli svijet otišlo je više od 600.000 ljudi. Da je demografska situacija u cijeloj državi veoma loša, znamo svi, navodi Ivo Komšić iz HNV BiH, i dodaje:
”Građani naši, bez obzira iz kog naroda, odlaze iz BiH jer ovdje ne vide perspektivu. Kad ih se pita šta je motiv tog odlaska, često to nije neki ekonomski razlog, nego je politička situacija koja je nestabilna, pravna situacija koja je također nestabilna, uzrok njihovog odlaska.”
Ipak, sve bi bilo potpuno drugačije da se poštovao Aneks 7 Dejtonskog sporazuma, mišljenja je predsjednik HNV BiH, Stipe Prlić. Izraženija bi bila multietničnost, na kojoj i počiva država:
”Ako ovi nacionalisti nastave i dalje da sve urade da što manje ‘manjinskog’ naroda bude u pojedinim sredinama, nestaće multietničnost. Mi smo svjesni da su ove nacionalne elite uradile sve, svaka u svojoj sredini, da se što manje ljudi vrati na svoja ognjišta. ” zaključio je Prlić.
Ipak, sada je nerealno očekivati da će se oni koji su otišli, ikada vratiti, smatra sociolog Slavo Kukić. Ključno pitanje je šta učiniti da oni, koji su i dalje ovdje, ne odluče takođe spakovati kofere:
”Mislim da pravi odgovor na to pitanje nije zaštita nacionalnih interesa, naravno ironično govorim, nego u politici koja će se od silne brige za nacije, okrenuti prema brizi za bh. čovjeka. Otvaranju prostora za prihvatljivost kapitala, za investiranje u nova radna mjesta, koja su okrenuta prema višem životnom standardu, zapošljavanju mladih, osobito obrazovanih ljudi koji mogu biti pretpostavka bh. razvoja.”
To bi trebao biti zadatak nadležnih. U tom kontekstu, Vlada FBiH nedavno je formirala Radnu grupu za izradu politike demografskog razvoja i oporavka BiH, kaže sekretar ministra za izbjegla i raseljena lica FBiH, Zaim Beriša i dodaje:
”Što jasno pokazuje želju i istrajnost Vlade FBiH da stvaramo bolji ambijent za ljude koji su tu, posebno za mlade.” zaključuje Beriša.
No, ništa više od toga, barem ne u značajnijoj mjeri, nije napravljeno. Uporedo, sve češće vidimo prazne ulice kojima niko ne šeta, spuštene roletne na prozorima kuća i zaključana vrata. Slika se malo promijeni kada se oni, koji su zauvijek napustili našu državu, vrate u svoj rodni kraj, ali samo tokom godišnjih odmora.
Izvor: N1
