Godinama se Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona nalazi pod kritikama u javnosti, optuživan za uhljebljivanje podobnih kadrova, kusuranje u političkim previranjima, ali i zbog nepravilnosti i nepoštivanje zakona u svojim postupcima. Jedan od najnovijih slučajeva koji je završio na sudu, ali vjerovatno ne i posljednji, uključuje tužbu Sanele Mulabdić iz Zenice, koja se suočila s odbijanjem Zavoda da pokrije troškove prevoza za njeno liječenje u drugi kanton, tačnije, iz Zeničko-dobojskog kantona u Kanton Sarajevo, na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, unatoč zakonom zagarantovanim pravima pacijenata na kvalitetnu zdravstvenu skrb.
Sanela Mulabdić, uporna u borbi za svoja prava, odlučila se suočiti s ovim problemom na sudu, iako tražena sredstva nisu velika. Nakon iscrpljujućeg pravnog procesa, Mulabdić je trijumfirala i sud je presudio u njenu korist, potvrdivši njen zakoniti zahtjev za pokrivanje troškova prevoza za liječenje u drugom kantonu.
Naime, početkom mjeseca marta 2023. godine Mulabdić je podnijela molbu za refundaciju putnih troškova na osnovu člana 48 zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH, a koji glasi “U ostvarivanju zdravstvene zaštite osigurana imaju pravo na naknadu putnih troškova s korištenjem zdravstvene zaštite”. Prema navedenom zakonu, član 50, naknada putnih troškova pripada osiguranim licima za najkraću udaljenost do doktora medicine, odnosno zdravstvene ustanove i to u visini troškova prijevoza javnim prevoznim sredstvom.
Obzirom da je Mulabdić 27.2. bila primorana obaviti kariogram na KCUS Klinička patologija, citologija i humana genetika Sarajevo, u molbi za refundaciju troškova je priložila uputnice izdate od porodičnog doktora medicine, odluku komisije za odobravanje liječenja van Zeničko-dobojskog kantona i obavijest o potvrdi koju je dobila na klinici za dolazak. Mjesec dana od molbe, Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona je donio rješenje kojim se odbija zahtjev za refundaciju sredstva prevoza uz obrazloženje da Zavod refundira troškove jedino u slučaju hitnog stanja i to kroz ugovore sa zdravstvenim ustanovama. Unatoč članovima Zakona o zdravstvenom osiguranju na koje se Mulabdić pozvala, Komisija je odlučila da odbije ovaj zahtjev jer do navedenog trenutka nije usvojen provedbeni postupak u vezi troškova prevoza pacijenata o visini, kriterijima i načinu korištenja naknade troškova prevoza, odnosno Zavos snosi samo troškove prevoza hitne medicinske pomoći i to isključivo zdravstvenim ustanovama. U propisanom roku, Mulabdić je podnijela žalbu na rješenje Komisije Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona, navodeći da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kao i zbog stvaranja pravne nesigurnosti.
“To što nadležni organ kantonalnog zavoda osiguranja nije donio provedbene propise s tim u vezi, ne daje pravo nenadležnoj Komisiji niti bilo kome trećem da umanjuje prava utvrđena ovih Zakonom, niti da procjenjuje da li se radi o hitnoj medicinskoj pomoći ili ne. Na ovakav način dolazi do protuzakonitog umanjenja prava koje utvrđuje i garantuje sam Zakon, te se stvara pravna nesigurnost”, obrazložila je Mulabdić u žalbi.
Komisija za prava osiguranih lica Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona je 17.8.2023. godine donijela rješenje kojim se odbija žalba Sanele Mulabdić kao neosnovana i time je ovo bilo konačno rješenje u upravnom postupku. Mulabdić nije odustala od svojih zahtjeva i nakon toga je podnijela tužbu Kantonalnom sudu u Zenici, a u kojoj je zastupao advokat Jasmin Begagić.
U presudi koju je donio Kantonalni sud u Zenici 12.10.2023. godine, pobrojane su sve navedene činjenice cjelokupnog postupka od žalbe, pa do sudskog postupka. Sud je uvažio tužbu, poništio je rješenje Komisije za prava osiguranih lica Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona i predmet vratio navedenom Zavodu na ponovni postupak.
U toku sudskog postupka, Upravni odbor Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona je donio Pravilnik o visini, kriterijima i načinu refundacije putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite, što dokazuje i potvrđuje da institucije mogu raditi svoj posao, ali kada pojedinci odluče istrajati u svojim zahtjevima za ostvarivanjem prava.
Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona je pokušao pred Kantonalnim sudom iskoristiti i činjenicu da ovaj Pravilnik nije bio stupio na pravnu snagu i objavljen u Službenim novinama Zeničko-dobojskog kantona i njegova primjena nije bila moguća, što znači da Zavod nije morao voditi računa da o pravu Mulabdić odlučuje shodno odredbama Zakona koji propisuju njeno pravo. Kantonalni sud nije uvažio ovaj argument Zavoda i presudio je kako su počinjene bitne povrede odredaba Zakona o upravnom postupku, te je Komisija povrijedila i osnovno ljudsko pravo Mulabdić, a koje podrazumijeva na imovinu zagarantovanu Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Osim toga, odlučeno je i da Sud ne prihvata navode Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona da je u međuvremenu donesen Pravilnik, ali da nije stupio na snagu, jer obzirom na činjenicu da sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima sud postupajući po tužbi cijeni pravilnost i zakonitost akta tuženog organa, a u ovom upravnom predmetu tuženi Zavod svoje rješenje je donio u periodu kada nije niti pokrenuta procedura za donošenje navedenog Pravilnika.
Situacija oko Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona ostaje goruća tema u javnom diskursu, a Sanelin uspjeh može potaknuti druge građane da se bore za svoja prava i zahtijevaju promjene u sistemu kako bi se osiguralo bolje zdravstveno osiguranje za sve, piše Zenit.
