Da li se građani u Bosni i Hercegovini zaista osjećaju sigurnima, u što nas pokušavaju ubijediti oni čija bi primarna zadaća bila briga o ambijentu u kojem živimo?
Ako bilo ko kaže da se ne osjeća ugodno u svom gradu, mjestu, da mu je nelagodno s prvim mrakom kretati se ulicama, da se osvrću gledajući iza sebe da li ga neko prati, neovisno od toga da li je dan ili noć, ako kaže da bi se osjećali sigurnije ukoliko bi na ulicama, u kvartovima viđali pozornike-policajace, odmah stiže ekspresni odgovor od onih koji su zaduženi za sigurnost svih nas – to vam je subjektivni osjećaj, a sigurnosna situacija je zadovoljavajuća.
I krene onda “šicanje” statističkim podacima na press konferencijama – u odnosu na prošlu godinu imamo 5 posto manje krađa automobile, imamo 10 posto povećanje razbojništava, ubistva i pokušaje ubistva rasvijetlili… Statistika, statistika, suhi brojevi, a građani najbolje znaju kako je na ulicama.
Šta je sa preventivnim djelovanjem? Ostavkama policijskih komesara i ministara unutrašnjih poslova iz moralnih razloga? Na kom je to nivou politička kultura u našoj zemlji?
Kada moral i etika izađu iz političkog ambijenta, onda sve što rade odgovorni na funkcijama svodi se na lične interese pojedinaca i grupa, a opći interes, interes građana u čijoj bi službi trebali biti, ne postoji.
Neko će reći, kako nam je – tako nam je i pomiriti se sa stanjem, koje je iz dana u dan, kada govorimo o sigurnosti, sve gore i gore. Ali to nije rješenje.
Napokon neko mora preuzeti odgovornost, ličnim činom podnošenja ostavke pokazati, demonstrirati da je u državi BiH nešto truhlo. Da sistem ne funkcioniše, da se zakoni ne primjenjuju doslijedno, da je politika policiji vezala ruke, da tužilaštva, sudovi i ostali u lancu zakazuju.
Umjesto toga, kada god se dogodi ubistvo, saobraćajna nesreća u kojoj ginu ljudi, razbojništva na ulicama, sve više droge na ulicama…, imamo naširoko elaboracije o “tragičnom događaju”, sedam dana policiju na ulicama koja kontroliše i onda na početne pozicije do nove tragedije.
Na Brčanskoj Malti ubijena je Amra Kahrimanović. Ubica, policijski inspektor Elvis Ćustendil.
Od direktora Uprave policije MUP-a TK Dževada Kormana saznali smo da je Ćustendil bio na godišnjem odmoru te sa sobom nije smio imati službeni pištolj kojim je počinio ubistvo.
Korman je istakao da policijski službenici imaju obavezu da odlažu oružje ukoliko su na godišnjem odmoru ili bolovanju. Ko je zakazao? Oružar u MUP-u, Ćustendilov nadređeni? Uz sve to, Korman nam je otkrio da je posljednji ljekarski pregled aktivnih policajaca bio 1993. godine!?
Kormana smo upoznali prošle godine u augustu kada je Nermin Sulejmanović u Gradačcu ubio Nizamu Hećimović, Cengiza i Denisa Ondera. Saopćio nam je tada da je Zehrudin Hasić smijenjen s pozicije načelnika PU Gradačac. Korman je suspendirao i policajku Dženanu Selimović.
Međutim, direktor Uprave policije TK nije osjetio niti jednog trenutka da je možda on taj koji bi svojom ostavkom pokazao da u Upravi kojom rukovodi nešto ne funkcioniše jer je pet sati trajalo lociranje i pokušaj hapšenja ubice, te da u ovoj zemlji još živi nešto što se zove moralna odgovornost.
Jer u lancu komandovanja upravo on je najodgovorniji zato što je Ćustendil na godišnji ponio službeni pištolj. Sad će neki reći da ne može prvi čovjek policije to znati. Recimo da ne može, ali on je odgovoram za sve što je i dobro i loše u radu policije.
Primjer je i policija u Kantonu Sarajevo. Nakon posljednjeg brutalnog ubistva 19-godišnjeg Farisa Pendeka u medijima se oglašavao ministar Admir Katica pojašnjavajući kao i proteklih šest godina koliko sjedi u ministarskoj fotelji, da on nema nikakvih nadležnosti nad operativnim radom policije, da tužilaštva vode istragu… Ali voli Katica televizijske kamere i ispraznu priču.
Komesar Fatmir Hajdarević, za kojeg tvrde da je profesionalac i da zna posao, šutio je, kao što šuti već godinu dana mandata. I odjednom godišnji press, pored njega još četverica visokorangiranih zvaničnika Uprave policije KS i šta drugo nego statistika. Brojevima zamaži oči javnosti da ne vide kakva je situacija.
Njegov prethodnik Nusret Selimović tri puta je ostao neocijenjen, Nezavisni odbor slao Katici obavijesti o tome, te na koncu zatražio i njegovu smjenu. Naravno, ni od toga ništa nije bilo, sve do janaura prošle godine kada je Selimović sam podnio ostavku, jer je svakako ispunio uvjete za penzionisanje. I za njegovog mandata bilo je svega u Sarajevu, ali ni jednog trena nije pomislio da odstupi sa te pozicije.
Kako to izgleda u svijetu
U oktobru 2023. šef policije u Kansasu koji je predvodio u javnosti osuđen pretres prostorija u lokalnim novinama podnio je ostavku, nakon što je objavljen snimak sa kamere koju nose policajci na tijelu, na kojem se vidi on kako pregleda dokumentaciju koju medij ima o njemu.
U februaru 2022. Peter Sloly je podnio ostavku na mjesto šefa policije Ottawe, a nakon što je bio kritikovan zbog svog lošeg rukovođenja oko protesta kamiondžija, koji je izazvao velike poremećaje u centru Ottawe.
U februaru 2022. i šefica londonske policiije Kresida Dik podnijela je ostavku poslije niza kontroverzih situacija koje su poljuljale javno povjerenje u policiju.
U augustu 2022. šef Granične policije Crne Gore Vasko Aković podnio je ostavku jer je patrijarh SPC-a Porfirije u zemlju ušao bez kontrole i evidencije.
U oktobru 2022. Suella Braverman podnijela je ostavku na mjesto britanske ministrice unutrašnjih poslova u srijedu, rekavši da mora otići nakon što je prekršila vladina pravila.
Rekla je da je poslala službeni dokument sa svoje privatne e-mail adrese parlamentarnom kolegi, dodavši da je to bio “tehnički prekršaj” i da je stoga “ispravno da odem”.
U decembru 2020. ministar unutrašnjih poslova Albanije Sander Lleshaj podnio je ostavku povodom događaja u kojem je mladić umro nakon što ga je policija jurila.
U julu 2019. ministar unutrašnjih poslova Rumunije Nikolae Moga podnio je ostavku poslije ubistva dvije tinejdžerke koja su razbijesnila stanovnike te zemlje zbog navodnog nesavjesnog postupanja policije.
U oktobru 2018. načelnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske podnio je ostavku nakon što je njegov 19-godišnji sin u pijanom stanju izazvao saobraćajnu nesreću vozeći očev službeni policijski automobil.
U martu 2018. ministar unutrašnjih poslova Slovačke Robert Kalinak podnio je ostavku zbog tenzija u zemlji koje su nastale nakon ubistva novinara koji je istraživao povezanost vlasti sa mafijom.
– Želim ispuniti svoj mandat i učiniti sve da očuvam stabilnost Slovačke. Zbog toga sam odlučio podnijeti ostavku – rekao je Kalinak.
U aprilu 2017. makedonski ministar unutrašnjih poslova Agim Nuhiu zatražio je da podnese ostavku na tu funkciju, kako je rekao, iz moralnih razloga. On je istakao žaljenje zbog nereda u Sobranju i naveo da pojedine strukture u Ministarstvu nisu obavile svoj dio posla.
U martu 2012. šef policije na Floridi, gdje je nenaoružanog crnog tinejdžera ubio samoprozvani dobrovoljac straže za kvart, podnio je ostavku.
U novembru 2012. šef estonske policije Raivo Ugao podnio je ostavku nakon što je izbio skandal o nelegalnim novčanim kaznama koje su neki pripadnici policije naplaćivali vozačima zbog prekoračenja brzine.
– Važno je da policija može da radi svoj posao, da ponovo stekne povjerenje i da poštuje zakon. Odlučio sam da podnesem ostavku kako bih doprinio da se to postigne – poručio je on tada.
U septembru 2008. Met Braun, ministar policije Novog Južnog Velsa, podnio je ostavku zbog neprikladnog plesa u donjem vešu na javnom mjestu.
U aprilu 2008. bugarski ministar unutrašnjih poslova Rumen Petkov dao je ostavku nakon teških optužbi da vlada u Sofiji nema rezultata u borbi protiv organiziranog kriminala. Ostavka je uslijedila nakon skandala u kojem su dva visoka dužnosnika bugarske policije optužena za prenošenje tajnih okrivljenih šefova mafije.
Izvor: Faktor
