Porodicu Memić posao je iz Cazina doveo u Banju Luku. Godinama tu žive, uvijek spremni da pomognu bližnjima posebno tokom ramazana kad mnogim sugrađanima pokucaju na vrata te im, pred iftar, uz osmjeh i koju riječ, podare svježu lepinu. U koordinaciji sa Medžlisom Islamske zajednice Banja Luka tradicionalno organiziraju i iftar, u krugu Ferhat pašine džamije, a na ovogodišnjem je bilo oko 250 osoba.
Od vrata do vrata, podijelili su ovog ramazana oko 10.000 lepina stotinama postača. Svakoga dana, pred iftar, na vrata pokucaju vrijedne ruke aktivista, koji donesu osmijeh, selam i friško pečenu lepinu.
Uz kratak, ali ugodan razgovor, rukovanje i zagrljaj sa vjernicima, aktivisti ukazuju na posebnost ramazana, popunjavaju prazninu sjete na njihove najdraže (većinom izvan domovine) te rasplamsavaju obostrane emocije koje se rječju teško mogu opisati.
Šemsudin Memić kaže u razgovoru za Fenu da on i njegova višečlana porodica rado organiziraju događaje te vrste. Skromni su pa o tome ne vole mnogo pričati. Neka djela, kako je kazao, govore sama za sebe.
A sve je počelo 2018. godine, organiziranjem prvog masovnog iftara u dvorištu Ferhat pašine džamije. Već naredne godine nisu za ramazan mogli realizirati taj događaj, zbog pandemije, ali su organizirali podjelu lepina i paketa džematlijama – na kućnu adresu. Kad je situacija normalizirana, nakon pandemije, nastavili su organizirati i iftar u dvorištu Ferhadije džamije te su to poslale dvije, sad već tradicionalne, aktivnosti.
“Većinom su to stari ljudi, samci. Teško im je zbog toga. Mnogo se obraduju kad im pokucamo na vrata. Drago im je da imaju s kim progovoriti. Za mnoge od njih, taj naš projekt, ima više emotivnu nego materijalnu vrijednost”, priča Šemsudin Memić.
Pojašnjava da tako, za potrebe ‘krajiškog iftara’ ispred Ferhadije džamije, upriliče ugodan ambijent, prostru bosanske ćilime i postave sofre. Realiziraju to uz angažman Medžlisa banjalučkog i volontera koji su pokazali nevjerojatnu spremnost i dali značajan doprinos realizaciji tog iftara. Ovogodišnjem iftaru prisustovali su, uz predstavnike Islamske zajednice i džematlije s područja Medžlisa Banja Luka, i politički zvaničnici i članovi diplomatskog kora, akademske i društvene zajednice, kao i studenti.
Nesvakidašnje je, šaroliko, izaziva pozitivno mišljenje i emocije i kod prolaznika koji su druge nacionalnosti. Zastanu, snimaju i fotografiraju. Priznaje Memić da u početku kod mnogih nisu naišli na odobravanje za taj projekt, a sad do njih dolaze inicijative da taj projekt bude još masovniji.
Memić primjećuje da raznovrsne projekte podrške džematlijama u Banjoj Luci uglavnom realiziraju ljudi koji su u taj grad došli nakon rata, po raznim osnovama.
“Mi smo mala skupina ljudi, koja šalje lijepu sliku iz ovog grada. A pomažemo velikom broju ljudi, ima ih oko 500. Nama je drago da to neko, sa strane, primijeti”, kazao je.
Šemsudin Memić porijeklom je iz Cazina gdje je boravio do 2008. godine, kad je zajedno sa porodicom preselio u Banju Luku. Sa njim zajedno radi i njegov mlađi brat, a uvoznici su i distributeri građevinskog stakla u Bosni i Hercegovini. Dobro su se, kaže, uklopili u tu sredinu, kao dio društva. Podrška su im supruge i djeca, Šemsudin ima četvero, a njegov brat troje djece. Velika podrška su im i roditelji koji žive na relaciji Cazin-Banja Luka. Imaju i planova, sve na zadovoljstvo društvene zajednice, ali skromni su pa ni o tome ne žele mnogo da pričaju. I kao što već rekoše, radije bi da njihova djela govore umjesto njih, piše Radio Sarajevo.
