“Nedostaju lijekovi za onkološke pacijente”, “Bez terapije, bez nade: Zašto 788 pacijenata čeka dok 50 miliona KM ostaje neiskorišteno?”, “U bolnicama u FBiH nestalo lijeka za hemoterapiju, mnogi pacijenti se našli u bezizlaznoj situaciji”, neki su od naslova koje ste mogli pročitati na portalu Radiosarajevo.ba u aprilu i maju ove godine.
Nažalost, iste naslove čitamo već godinama, a, onkološki pacijenti u FBiH prepušteni su sami sebi.
Kada nestane citostatika u kliničkim centrima oni koji imaju novca lijekove kupuju u privatnim apotekama, a, ostali preskaču terapije koje su od ključnog značaja za njihovo zdravlje.
O borbi s karcinom, ali i zdravstvenim sistemom za portal Radiosarajevo.ba govorila je Alma Šehić iz Udruženja žena oboljelih od raka Renesansa.
“Meni je dijagnositiciran karcinom dojke u novembru prošle godine, sasvim slučajno sam otkrila. Neko sam ko je 25 godina sebe kontrolisao redovno, išla sam i na preglede, vodila sam računa o svom zdravlju iz puno razloga, što zbog porodične anamneze, što eto, jednostavno briga o sebi.
U martu prošle godine sve je bilo uredu, u novembru je već dijagnosticiran karcinom, kroz dva mjeseca, znači u januaru ove godine sam operisana. Doktori kažu da su prognoze dobre, da sam došla na vrijeme. Poslije operecije patohistološki nalaz sam čekala devet sedmica, što je za jednog pacijenta sa već dijagnosticiranim karcinomom jako dugo.
Kada se prije operacije radila core biopsija da se vidi da li postoji malignitet, taj sam nalaz dobila za 10 dana, ovaj sam čekala 9 sedmica, 9 sedmica biti bez onkološke terapije je jako puno. Još poslije toga šalju na dodatnu analizu MammaPrint kao da budu sto posto sigurni koja mi treba terapija”, ispričala je Alma Šehić za portal Radiosarajevo.ba.
Naša sagovornica objasnila je s kakvim se sve problemima susreće kako bi primila adekvatnu terapiju.
“Trenutno sam na kemoterapijama, određeno mi je dvanaest ciklusa Taksola koji primam sedmično. Prve dvije doze, prva dva ciklusa primila sam, sve obezbijeđeno, sve je super bilo, dođem gore, utorkom primam, ponedjeljkom idem vadim krv, vrati se kontrolni nalaz da se vidi krvna slika da li mogu primiti, utorak sam gore to traje tri-četiri sata.
Treću dozu su mi rekli da na Koševu Taksola nema i ako sam u mogućnosti da sama sebi nabavim, da će mi dati potvrdu KC da nemaju kako bi mogla da to predam u ZZO da mi se refundira. Za treći ciklus smo kupili, obezbijedili. Ampula je 30 miligrama, pošto primam dozu od 150 miligrama meni treba 5 ampula”, kazala je naša sagovornica.
Ispričala nam je i koliko novca izdvaja za skupe lijekove, ali i naglasila da je mnogi onih koji terapije preskaču u nedostatku finansijskih sredstava.
“Jedna ampula je 108 KM, znači to je 540 KM, jedna kemoterapija. Dolazim na treću, donosim svoje, doktorica mi opet saopštava da i za sljedeću, tj. četvrtu koju ću sutra primiti, trebam opet, ako mogu, da obezbijedim sebi lijek, u suprotnom oni mi ne mogu dati jer nema.
U slučaju da nemaš te novce trpiš i nisi adekvatno liječen. E sad, moja je sreća pa mogu sebi taj lijek kupiti, koji realno nije jeftin. Mojih poznanica, prijateljica iz Udruženja ima sa istom dijagnozom koje ne mogu sebi to obezbijediti. Sve je to lijepo, nama će ZZO da refundira, kada?”, izjavila je Šehić.
Novac, ukoliko ga imate, refundira Zavod za javno zdravstvo FBiH, ali taj proces traje. Brojni onkološki pacijenti nemaju ni novca ni vremena čekati.
“Koliko znam ovo prethodno što sam predala za refundaciju je bilo da u roku od 30 dana, imaju kao zakonski rok da u 30 dana oni nama to refundiraju. Super, dala sam sad 540 KM, pa sljedeći ciklus još 540 KM, a moram čekati mjesec dana da oni meni vrate pare”, podvukla je naša sagovornica.
Alma Šehić je naglasila i kako je posebno frustrira činjenica da su njeni doprinosi uredno plaćeni.
“Nisam još dobila novac, tek sam predala, ne znam tačno kada će mi refundirati. Znam da za MammaPrint analizu refundacija ide do 90 dana zato što je veći iznos. Ne znam, sva ortopedska pomagala, sve proteze, sve su to ortopedska pomagala bez obzira koji dio tijela, to je 30 dana. Moja je pretpostavka da ide i ovo 30 dana. OK, dobit ćemo mi te pare nazad, ali u tom momentu ti te pare trebaš.
Moja je sreća da sam zaposlena, suprug je zaposlen pa možemo. Ima žena koje ne mogu to. Pri tom, što je frustrirajuće, moji su doprinosi plaćeno, masno plaćeni. Radim od 2007. godine, 16 godina, 17 godina radnog staža i uredno su plaćeni doprinosi”, ispričala je članica Udruženja Renesansa.
Dodala je i kako smatra da krivac za problem s kojim se suočavaju onkološki pacijenti nije Klinički centar Univerziteta u Sarajevu nego Vlada FBiH.
“Krivim državu, ne bih rekla da je kriv Klinički centar, ovo nije do Kliničkog centra i oni su bespomoćni. Znaš kako je kad dođe doktor ispred tebe, sestra ispred tebe i vidiš joj na licu da je njoj muka što ti mora reći: ‘Donesi sebi lijek’. Ovo nije do Kliničkog, ovo je do Federalnog zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje, odnosno Vlade Federacije, neko pare nije prebacio.
Jedni kažu kriva Vlada, drugi kažu krivo osiguranje, oni se prepucavaju, narod ispašta. Imam mogućnost uz terapiju da se izliječim, ali mi gospoda s federalnog nivoa ne dozvoljavaju da se izliječim. Vjerovatno i oni imaju i majku i sestru i ženu, može se to svima desiti”, objasnila je Šehić.
Naša sagovornica je i majka dvojice sinova.
“Mi imamo dva sina, 10 i 7 godina, dva školarca, prvi razred i četvrti razred, suprug i ja, nas četvero smo. Onda se moraš boriti, moraš se boriti zbog sebe prvo, mladi smo, a naravno i zbog ta dva pileta. Gospoda koja sjede u foteljama ti ne dozvoljavaju da se boriš za tu djecu. Ali opet kažem ja sam jedna od onih koja i može plaćati lijekove, šta je s onima koji ne mogu”, zaključila je Alma Šehić za portal Radiosarajevo.ba.
