Hipofiza je glavna žlijezda s unutarnjim lučenjem koja
upravlja radom većine ostalih žlijezda, štitnjače, nadbubrežne žlijezde i
spolnih žlijezda. Bez njezine stimulacije te žlijezde ne bi uopće izlučivale
svoje hormone. Osim toga, hipofiza izlučuje i neke hormone koji ne upravljaju
radom drugih žlijezda, nego djeluju direktno na udaljena tkiva i organe.
Hipofiza je mala žlijezda, veličine zrna graška,
smještena na bazi mozga, u projekciji korijena nosa. Sastoji se od većeg
prednjeg režnja (adenohipofiza) i tanjeg stražnjeg režnja (neurohipofiza)
između kojih je tanka zona (intermedijarni režanj). Malim drškom je povezana
s hipotalamusom, evolucijski starim, bazalnim dijelom mozga.
U hipotalamusu se nalaze jezgre koje sintetiziraju
stimulatore ili inhibitore hormona hipofize, a koji lokalnim krvotokom putuju
drškom hipofize i u hipofizi stimuliraju ili inhibiraju specifične stanice koje
izlučuju svoje hormone u cirkulaciju. Na razini hipotalamusa se integriraju
brojni signali kako iz drugih dijelova središnjeg živčanog sustava i autonomnog
živčanog sustava, tako i iz periferije, odnosno na njega povratno djeluju i
hormoni perifernih žlijezda s unutarnjim lučenjem. Putem negativne povratne
sprege na razini hipotalamusa i hipofize usklađuju se dolazni i odlazni signali
i održava urednom endokrina funkcija osovine hipotalamus-hipofiza-podređene
žlijezde.
Adenohipofiza izlučuje TSH (hormon stimulator
štitnjače), ACTH (hormon koji stimulira izlučivanje kortizola, hormona kore
nadbubrežnih žlijezda), LH i FSH (gonadotropini koji stimuliraju spolne
žlijezde), hormon rasta, prolaktin (stimulira stvaranje mlijeka u mliječnim
žlijezdama). Intermedijarni režanj izlučuje MSH (hormon koji stimulira
melanocite, pigmentne stanice kože). Neurohipofiza izlučuje ADH, hormon koji
upravlja mokrenjem, odnosno smanjuje izlučivanje urina bubrezima i oksitocin,
hormon koji utječe na kontrakcije maternice i istiskivanje mlijeka pri dojenju.
Postoji velik broj bolesti hipofize, no vrlo su
rijetke. Najčešći su tumori hipofize koji su u pravilu dobroćudni, a
metastatski tumori su ekstremno rijetki. Simptomi mogu biti udaljeni
(sistemski) uzrokovani pojačanom sekrecijom hormona i njihovim djelovanjem na
udaljene organe ili lokalni, uzrokovani kompresijom tumora na okolne strukture.
Kako se iznad hipofize, ispred drška hipofize, nalazi križanje očnih živaca,
veći tumori hipofize koji se izbočuju prema gore mogu pritisnuti očne živce i
uzrokovati ispade u vidnom polju.
Moguć je i bočni pritisak na okolne krvne žile ili živce
koji upravljaju funkcijom očnih živaca što može uzrokovati vensku trombozu kavernoznog
sinusa ili ispad funkcije pojedinih očnih mišića.
Pritisak tumora na okolne endokrine stanice u hipofizi može uzrokovati
smanjenje njihove funkcije i deficit pojedinih hormona hipofize.
Dijagnostika tumora hipofize uključuje anamnezu i klinički
pregled na osnovu kojih se postavlja sumnja na adenom hipofize. Liječenje ovisi
o veličini tumora i njegovoj sekretornoj funkciji, a najčešće se provodi
kirurški.
Kod bolesnika u kojih je kontraindicirano kirurško liječenje
ili je tumor preblizu osjetljivih struktura kao što su živci i krvne žile, ili
kod zaostalog tumorskog tkiva u blizini žila i živaca, odnosno kod ponovne
pojave tumora na mjestu operacije, provodi se liječenje gama nožem, odnosno
uskim usmjerenim snopom gama-zraka kojim se uništava tkivo tumora.
Liječenje deficita hormona hipofize
Hipofiza može slabije izlučivati hormone u različitim
stanjima. Sve bolesti hipofize, operacije i zračenje hipofize mogu uzrokovati
deficit njezinih hormona. Bez obzira na uzrok, deficit hormona hipofize liječi
se nadoknadnom terapijom hormonima koji nedostaju.
Nadoknadna terapija postoji za sve nedostajuće hormone. Ako
je potrebno uvesti više hormona u nadoknadnu terapiju, onda se najprije u
terapiju uvodi hidrokortizon (hormon kore nadbubrežnih žlijezda), potom
l-tiroksin (hormon štitnjače) i tek na kraju spolni hormoni i hormon rasta.
Tako je čak i u situacijama kad uopće nema funkcije hipofize, moguće postići
urednu koncentraciju nedostajućih hormona u krvi i osigurati visoku kvalitetu
života i jednak životni vijek kao u zdravih osoba.
Kad se radi o sumnji na bolesti hipofize, važno je što prije
provesti adekvatnu dijagnostičku proceduru, odnosno javiti se na vrijeme endokrinologu koji
ima iskustva u dijagnostici i liječenju bolesti hipofize, navodi se na stranici Zadovoljna.hr
zosradio.ba
