Piše : Medina Hadžić
Nekad je tešanjska općina bila poznata po zanatima, međutim, danas se zanatlije na prste mogu izbrojati.
Potreba za uslugama zanatlija nije prestala ni danas, ali je sve teže doći do majstora svog zanata, sve je manje starih zanata kojima se ljudi aktivno bave i kojima se profesionalno predaju.Posebno je to izraženo u malim sredinama poput Tešnja,a još je manje mladih ljudi,koji bi se bavili nekom vrstom tih poslova.
Za udobnost Tešnjaka i besprijekoran izgled njihove obuće već decenijama se brine tešanjski obućar Fehim Hodžić koji u svojoj 77 godini i dalje sa osmijehom dočekuje svaku mušteriju ili slučajnog prolaznika na vratima svoje radnje.
Fehim nam je ispričao kako danas opstaje stari zanat, koliko i kako je evoluirao do danas, kao i na koji način se pravi nova obuća i popravlja stara.
Zanat obućara mu je u krvi od 1955 godine a posao je naslijedio od svog oca Ibrahima koji je isto bio obućar cijeli svoj život.
“Obuća je prije bila kvalitetnija,i oni koji hodaju troše svoju obuću,i dođe vrijeme kada treba da je poprave, ali šta će onaj ko ne radi i ne ide nigdje. Svi mi zbog te sve veće nezaposlenosti gubimo, tako da se kriza osjeti.” -ističe Fehim.
Na pitanje ko su njegove mušterije Fehim je rekao da kod njega dolaze ljudi iz svih klasa.Skupu obuću donose oni koji imaju novca, a neko ko nema radi samo neke sitne popravke i sve mu je skupo. Danas se osjeti neimaština dosta, nije kao prije.
Na pitanje da li obućar kao zanatlija potreban društvu i da li bi mladi sutra kad ispeču taj zanat mogli da žive od toga, Fehim nam je odgovorio zanat izumire jer se ne popravlja loša obuća, jer se nema računa raditi i nije u interesu mušterije.
Kaže kako se nije pokajao i da ni danas ne bi mijenjao svoj posao za drugi.
“Ja volim ovaj posao, ne bih se bavio ovim poslom da nisam uživao u tome,ali iskreno od ovog posla ne može se baš zaraditi i živjeti. Sada je drugačije vrijeme, prije se puno bolje radilo, više je bilo posla i zarade.”
Ja sam sve svoje godine ovome posvetio, i raditi ću ovaj posao do kraja godine,
Nasljednika za ovaj posao Fehim nema, radnju će ostaviti kćerki, i kraj ove godine će biti i kruna njegovog rada.
Dok se na starim drvenim vratima radnje pojavljuju mušterije, Fehim uvijek koristi ustaljenu dobrodošlicu “Bujrum”.
Mnogi zanati su odavno izumriIako mnogi smatraju da je obućarstvo zanat koji izumire, postoje i oni koji nikada neće odustati od toga da svoje cipele, čizme i papuče odnesu starom čaršijskom obućaru na popravku.
Medina Hadžić/zosradio.ba
