Fudbalska reprezentacija BiH u potrazi je za novim selektorom nakon što je Safet Sušić nedavno razriješen dužnosti na ovoj funkciji.
Portal Sport.ba odlučio je krenuti sa predstavljanjem šest najvećih kandidata za selektorsku poziciju, a nakon Meše Baždarevića, Faruka Hadžibegića i Amara Osima, red je došao na Vahida Halilhodžića.
Prvi pik N/FSBiH rođen je 15. oktobra 1952. u Jablanici, gdje je odrastao i počeo svoju fudbalsku karijeru u lokalnom klubu Turbina Jablanica, čiji stadion je bio udaljen svega 100 metara od njegovog doma.
Kako je priznao u jednom intervjuu, Vaha u tom periodu svoga života uopće nije razmišljao o profesionalnom fudbalu te je umjesto toga odabrao nastaviti obrazovanje prelaskom u obližnji Mostar u 14. godini, kako bi pohađao lokalnu elektrotehničku školu. Nikada nije nastupio za Turbinu u službenom meču.
Kako bilo, tek je u Mostaru počeo ozbiljno shvatati ovu igru, a sa 16 godina se pridružio akademiji Veleža i to na inzistiranje njegovog brata Salema, koji je u to vrijeme igrao napadača u ovom klubu.
Nakon potpisivanja profesionalnog ugovora, Halilhodžić je poslat na šestomjesečnu posudbu u drugoligaša Neretvu, kako bi stekao potrebnog iskustva.
Ubrzo nakon povratka probio se u prvi tim Rođenih u sezoni 1972./73, stvorivši uspješno napadačko partnerstvo sa Dušanom Bajevićem. Tu sezonu Velež je završio na 2. poziciji, odmah iza velike Crvene zvezde.
Vaha postaje jedan od ključnih igrača ovog kluba tokom 1970-ih. Odigrao je 376 utakmica, a ukupno postigao 253 gola, prije nego je napustio BiH i potpisao za francuski Nantes u septembru 1981.
U Nantesu je ostavio dubok trag postigavši 92 prvenstvena gola i osvojivši titulu prvaka Francuske samo sezonu poslije njegovog dolaska. Tada je ponio titulu najboljeg strijelca lige sa 27 golova iz 36 utakmica. Pet godina proveo je na zapadu Francuske, odigravši 163 ligaška meča i pritom zabivši 93 gola. Do današnjeg dana ostao je treći najbolji strijelac Nantesa ikada, odmah iza Blancheta i Gondeta.
Vaha se odlučio vratiti u Mostar 1986., nakon što je saznao za očevu bolest. Dok je pregovarao oko produžetka ugovora sa Nantesom, namjerno je tražio veću platu od bilo čega što klub može priuštiti kako bi ga pustili i vratili kući.
Međutim, predsjednik Paris Saint-Germaina Francis Borelli ponudio mu je fantastičan jednogodišnji ugovor, u namjeri da pojača ekipu sa Parka Prinčeva pred nastupajuću sezonu Kupa šampiona.
Halilhodžić je prihvatio ponudu i nastupio u prvih 14 utakmica. No, u tom periodu je ostao bez majke, nakon čega je zatražio da više ne igra. Vaha je osjetio zasićenje i odlučio okačiti kopačke o klin u 35. godini života.
15 puta nastupio je za reprezentaciju bivše Jugoslavije, pri čemu je postigao 8 pogodaka.
U Francuskoj je završio trenersku školu, a 1997. se upušta u prvi ozbiljan trenerski projekat. Preuzeo je Raja Casablancu, jedan od najvećih marokanskih klubova. U rasponu od dvije godine, Vaha donosi ovoj ekipi marokansko prvenstvo i afričku Ligu prvaka.
Potom se vraća u Francusku, u redove Lillea, koji se u tom trenutku mučio opstati u drugoj ligi. Njegovim dolaskom kreće preporod ovog kluba, koji se prvo vraća u Ligue 1, a potom zauzima 3. mjesto, kojim su izborili nastup u Ligi prvaka.
Po završetku sezone 2001./02, u kojoj je Lille osvojio 5. poziciju, Vaha napušta klub zbog manjka ambicija njegovih direktora.
Novembar 2002. donosi njegov angažman u Rennesu, gdje je imao zadatak sačuvati ih u Ligue 1, u čemu je i uspio. Polako postaje jedan od najtraženijih stručnjaka u Evropi, i dok je bio na meti pojedinih njemačkih i španskih klubova, Vaha se vraća u Pariz.
Prva sezona nije mogla biti bolja za PSG. Osvajanje francuskog kupa i 2. mjesto u ligi, odmah iz Lyona, značilo je kako su Sveci izborili direktan plasman u LP. Međutim, druga sezona donosi katastrofu u grupnoj fazi ovog takmičenja (posljednje mjesto na tabeli). Ni u ligi nije išlo pa Halilhodžić dobija otkaz 8. februara 2005.
Uslijedila je kratka avantura u Trabzonsporu. Klub zauzima 4. mjesto u ligi, odmah iza velike trojke, ali iako su izborili nastup u Kupu UEFA, Vaha odlučuje napustiti Tursku.
Svoj prvi selektorski angažman dobio je u maju 2008., kada preuzima ambicioznu Obalu Slonovače. Dvije godine trajala je nepobjedivost Slonova, u periodu u kojem su izborili učešće na Afričkom Kupu nacija i Svjetskom prvenstvu. Prvi od dva turnira ispostavio se kobnim za Vahu. Cijela nacija očekivala je osvajanje pehara najboljeg u Africi, ali Obala Slonovače je bila zaustavljena već u četvrtfinalu od Alžira nakon produžetaka. Halilhodžić dobija otkaz samo četiri mjeseca prije Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi.
Nije dugo pauzirao od trenerskog posla, jer je polovinom augusta 2010. predstavljen kao novi trener zagrebačkog Dinama. Od samog starta imao je podršku navijača, kojima se dopadala njegova atraktivna i napadačka igra. Doveo je Dinamo do nevjerovatnog uspjeha savladavši španski Villarreal 2:0 u sklopu Evropa lige. Međutim, ohrabrujući rezultati nisu rezultatirali Dinamovim prolaskom u naredni krug takmičenja. Unatoč tome, Vaha ostaje zbog podrške navijača i uprave kluba.
U domaćim takmičenjima lako se prošetao do dvostruke krune, ali zbog nesuglasica sa upravom kluba, prije svega sa Zdravkom Mamićem, bh. strateg odlazi iz Zagreba početkom maja 2011.
Prošlo je nešto više od mjesec dana, a Vahu smo već mogli vidjeti u novoj ulozi. Po drugi put u svojoj karijeri preuzeo je vođenje jedne reprezentacije, ovaj put selekcije Alžira, što mu je, ispostavit će se, drugi najduži trenerski angažman.
Cilj je bio jasan – izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Do tog uspjeha službeno stiže polovinom novembra 2013., kada u trećoj rundi play-offa afričkih kvalifikacija pobjeđuje Burkinu Faso zbog više golova u gostima.
Alžirski nastup na ovogodišnjem Mundijalu predstavlja jedno od najugodnijih iznenađenja, jer su prvo u grupi sa Belgijom, Rusijom i Južnom Korejom uspjeli izboriti plasman u drugi krug, da bi u osmini finala pošteno namučili Njemačku, kasnijeg osvajača turnira, koja je slavila sa 2:1 nakon produžetaka.
Unatoč molbi predsjednika Alžira, Vaha u suzama napušta Pustinjske Lisice ovog ljeta.
Tako dolazimo do njegovog posljednjeg posla. Vratio se u turski Trabzonspor, ovaj put sa dugoročnim projektom. Ipak, taj projekt raspao se nakon svega tri i po mjeseca, jer je Vaha odnedavno bivši trener ovog kluba. U Superligi nije išlo (šest remija iz osam utakmica), dok je uspješno apsolvirao Evropsku ligu.
Iz N/FSBIH su potvrdili kako je njihov cilj Vahid Halilhodžić, no ovaj putem medija smiruje strasti i inzistira kako su male šanse za njegov dolazak na klupu Zmajeva.
Idol mnogih budućih stratega, ogroman autoritet i strogi trener… Jedan je Vaha.
Igračka karijera:
1971–1981 FK Velež (207 utakmica, 103 gola)
1971–1972 FK Neretva (posudba)
1981–1986 FC Nantes (163 utakmice, 92 gola)
1986–1987 PSG (18 utakmica, 8 golova)
Trenerska karijera:
1993–1994 Beauvais
1997–1998 Raja Casablanca (Afrička liga prvaka, titula prvaka Maroka)
1998–2002 Lille OSC
2002–2003 Stade Rennais
2003–2005 Paris Saint-Germain (Kup Francuske)
2005–2006 Trabzonspor
2006-2008 Ittihad Jeddah
2008–2010 Obala Slonovače
2010–2011 Dinamo Zagreb (Titula prvaka Hrvatske, Kup Hrvatske)
2011–2014 Alžir
2014 Trabzonspor
