Vijeće za štampu u BiH upozorilo je danas “da se primjena Zakona o zaštiti od klevete pretvara u direktan pritisak na novinare i medije, odnosno u kršenje prava na slobodu izražavanja, uključujući i pravo na slobodni rad medija i novinarsko izvještavanje”.
Na manjkavosti sudske prakse u vezi s tužbama za klevetu ukazali su
danas na konferenciji za novinare u Sarajevu predsjednik Upravnog dobora
Vijeća za štampu u BiH Dario Novalić i generalna sekretarka Udruženja
BH novinari Borka Rudić, kao i glavna i odgovorna urednica Oslobođenja
Vildana Selimbegović i novinarka magazina Slobodna Bosna Suzana
Mijatović, te Ljiljana Zurovac, izvršna direktorica Vijeća za štampu u
BiH.
Istaknuto je da se mediji u BiH susreću s velikim brojem tužbi po raznim
osnovama (Oslobođenje 100 tužbi, Slobodna Bosna 50…), a da se pritom
uopće ne poštuje medijacijski proces prije podnošenja tužbe kako je to
propisano Zakonom o zaštiti od klevete ( član 8 – obaveza ublažavanja
štete), a u čemu je nezaobilazna uloga Vijeća za štampu u BiH.
Naime, u skladu sa zakonom onaj ko je nezadovoljan pisanjem online ili
pisanog medija treba prethodno zatražiti medijaciju, dogovor ili
zadovoljenje putem Vijeća za štampu u BiH (Žalbena komisija).
S obzirom na to da se to ne čini, iz Vijeća upozoravaju da se tako prave
nepotrebni troškovi medijima, čime se ugrožava njihovo finansijsko
poslovanje, a evidentni su i troškovi sudova (jedan sudski spor ove
vrste u prosjeku košta oko 15.000 KM).
Prema istraživanju Udruženja BH novinari, samo na sarajevskom sudu
registrirano je oko 700 tužbi za klevetu, a u cijeloj BiH oko 1.000, a
da se sudovi, pritom, ne bave utemeljenošću takvih tužbi, te da njihovo
postupanje uveliko odstupa od prakse Evropskog suda za ljudska prava u
Strasbourgu.
Istraživanje je pokazalo da se putem neadekvatne primjene spomenutog
zakona krši elementarno pravo na slobodu izražavanja, uključujući
kršenje prava na slobodu kritike javnih zvaničnika, prava na korištenje
neimenovanih izvora, tužilačkih istraga, suđenja i sudskih presuda, te
pravo na zadiranje u privatnost radi interesa javnosti.
Predstavnici medijske zajednice u BiH otvorili su i pitanje utvrđivanja
naknade nematerijalne štete tzv. “duševne boli”, koja, kada se
multiplicira putem enormnog broja tužbi, predstavlja ozbiljan
finansijski pritisak, “a u nekim slučajevima i ciljanu namjeru da se
određeni medij ugasi”.
Stoga su potcrtali da je uz insistiranje na poštivanju člana 8. Zakona o
zaštiti od klevete, neophodno proširiti listu sudskih vještaka koji
procjenjuju stepen nanesene “duševne boli”, budući da se tom pitanju,
kako sudska praksa u BiH pokazuje, prilazi jednostrano, gotovo
unificirano uz korištenje, uglavnom, vještaka medicinske struke, a da se
pritom ne konsultiraju stručnjaci iz oblasti medijskih sloboda.
Problem jeste, kako je rečeno, i određivanje krivca za klevetu i
nerijetko se odustaje od izvora “klevetničkih sadržaja”, a optužuje se
određeni medij koji je prenio taj sadržaj, što je u potpunoj suprotnosti
s praksom Suda u Strasbourgu.
Ocijenjeno je da manjkavost sudske prakse u BiH predstavlja i činjenica
da novinari, urednici, vlasnici medija, izdavači moraju dokazati da nisu
počinili klevetu, umjesto da bude obrnuto, odnosno da teret dokazivanja
pada na osobu koja je podnijela tužbu.
Istovremeno, konstatirano je, uz navođenje brojnih konkretnih primjera,
da primjena Zakona o zaštiti od klevete nije dala rezultate i nije
ostvarila cilj zbog kojeg je taj zakon donesen u vezi sa čime će biti
pokrenuta široka debata s predstavnicima pravosuđa i međunarodne
zajednice u BiH.
Vijeće za štampu u BiH i Udruženje BH novinari insistiraju na primjeni
ovog zakona u okvirima sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, i,
kako je najavljeno, u vezi s tim će u najskorije vrijeme biti upriličen
sastanak s predsjednikom Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH
Milanom Tegeltijom i drugim zvaničnicima.
izvor : oslobodjenje.ba
